Povijest matice

POVIJEST  MATICE UMIROVLJENIKA HRVATSKE

•DESETLJEĆIMA U SLUŽBI UMIROVLJENIKA
•KRATAK PREGLED OSNIVANJA PODRUŽNICA
•UDRUŽENJE KOTARA BJELOVAR
•OSNIVANJE UDRUŽENJA NA PODRUČJU KOTARA KARLOVAC
• OSNIVANJE UDRUŽENJA NA PODRUČJU KOTARA OSIJEK
•OSNIVANJE UDRUŽENJA NA PODRUČJU KOTARA RIJEKA
•OSNIVANJE UDRUŽENJA NA PODRUČJU KOTARA SISAK (POSAVINE)
•OSNIVANJE UDRUŽENJA NA PODRUČJU KOTARA SPLIT
•OSNIVANJE UDRUŽENJA NA PODRUČJU KOTARA VARAŽDIN
•OSNIVANJE UDRUŽENJA NA ŠIREM PODRUČJU GRADA ZAGREBA
•OSNIVANJE UDRUŽENJA NA UŽEM PODRUČJU GRADA ZAGREBA

DESETLJEĆIMA U SLUŽBI UMIROVLJENIKA

Matica umirovljenika Hrvatske osnovana je 25. travnja 1946. pod nazivom Zemaljsko udruženje penzionera, njihovih udova i djece NR Hrvatske, zatim je djelovala kao Udruženje penzionera NRH, Udruženje umirovljenika i invalida rada NRH, Savez umirovljenika i invalida rada SRH, Savez udruženja umirovljenika SRH, Savez umirovljenika Hrvatske, Matica Hrvatskih umirovljenika RH i konačno - Matica umirovljenika Hrvatske.

Službeno glasilo Matice počelo je izlaziti 1. siječnja 1947. pod nazivom "Glas penzionera", nastavio kao "Glas penzionera i invalida rada NRH", zatim "Glas umirovljenika i invalida rada SRH " te "Hrvatski umirovljenički list".

 Od tih već tako dalekih dana pa sve do danas – 2011. godine, interesi umirovljenika bili su temelj djelovanja Matice. Ta krovna organizacija hrvatskih umirovljenika sada je statutarno definirana kao dragovoljna, interesna, socijalna i humanitarna zajednica umirovljeničkih udruga, a zalaže se za ostvarivanje prava i općih interesa ljudi treće životne dobi.

Matica umirovljenika Hrvatske spada među najstarije i najmasovnije organizacije civilnog društva u našoj zemlji. Trenutačno u njoj djeluje 326 udruga i 809 podružnica i klubova i 266.000 članova - umirovljenika. Cilj je vodstva udruga, podružnica i klubova - odnosno Matice u cjelini da omogući svakom svom članu da se prema svojim željama i mogućnostima uključi u programe sporta i rekreacije te kulturno - umjetničkog stvaralaštva. Ulažu se nemali napori za psihofizičko zdravlje umirovljenika, uključujući ih u druženja, predavanja o zdravlju, rekreativne izlete, tjelovježbu, kompjuterske radionice, itd.

To je naš program za treću dob budućnosti, koju još nazivamo i starost. Dakako, prioritetni zadaci su i nadalje pružanje pomoći najsiromašnijima, nabavljanje zimnice po povoljnim uvjetima, prehrambenih artikala, ogrjeva , posjećivanje bolesnih i nemoćnih članova udruga, ugovaranje posebnih popusta za članove udruga u trgovačkim kućama, lječilištima, prijevoznim poduzećima, itd.

Napominjemo da je «Hrvatski umirovljenički list» uz 60 obljetnicu utemeljenje Matice i 59 godišnjicu izlaženja HUL-a objavio poduži feljton o djelovanju Matice i osvježio sjećanja na minule, ali slavne dane na osnovu sačuvanih dokumenata, svjedočanstava te kazivanja svjedoka - ljudi koji su se nalazili na čelu umirovljeničke organizacije. Evo najznačajnijih pojedinosti iz podužega teksta.

 Nakon Drugog svjetskog rata uspješno su se liječile ratne rane i u nastalu prazninu ušao je novi, unaprijed organizirani aparat Narodne vlasti i otpočeo je odmah djelovati. Istina isprva uz goleme teškoće, funkcionirao je polako i neravnomjerno, kao svaki novi stroj, ali kasnije sve brže i bolje, postižući zavidne rezultate, rezultate dostojne divljenja.

Uz uspostavljanje narodne vlasti u cijeloj državi istodobno se pristupilo i organizaciji Narodne fronte kao jedinstvene političke organizacije, koja je već postojala u tijeku NOB-a, kao jak i jedinstven čimbenik novog političkog, - zapisao je prvi predsjednik Udruženja penzionera NR Hrvatske Ðuro Gašparac. Prema njegovim zapisima - sve društvene organizacije iz prošlosti, stvorene za vrijeme tzv. "Nezavisne Države Hrvatske" , raspuštene su Uredbom, a medu njima i Savez umirovljenika NDH ...

U Hrvatskoj je prije NDH postojalo "Društvo umirovljenika Savske banovine", kao staleška organizacija s društvenim pravilima za samo društvo, i posebnim za "Posmrtni fond"... Nestalo je sa scene i Društvo državnih i samoupravnih činovnika iz 1933. godine. Novi poredak, novi oblik države, novi duh i novi pogledi na svijet i na zbivanje u njemu nisu se mogli zadovoljiti time da ostane na životu organizacija, koja je postojala za vrijeme najsramnijeg razdoblja u povijesti hrvatskoga naroda i da eventualno promijeni samo ime, ili zamijeni osobe u upravi društva. Bila je potreba, da to društvo potpuno nestane, i da se stvori nova organizacija, novo udruženje, koje će se potpuno prilagoditi novom državnom i društvenom poretku.

Unatoč golemih teškoća po oslobođenju zemlje 8. svibnja 1945. nisu zanemareni ni penzioneri, odnosno umirovljenici. Njima je poklonjena puna briga i oni su izjednačeni potpuno i zakonima i propisima sa zaposlenim radnicima i službenicima. Uloženo je mnogo napora i truda na sređivanju inače kaotičnog poslijeratnog stanja na svim područjima pa tako i u socijalnoj sferi. Između ostalog hitno se rješavalo pitanje socijalno ugroženih osoba, staraca i djece kao i onih koji su u prošlosti, tj. u Kraljevini Jugoslavije i NDH stekli pravo na penziju, ili su po godinama života ulazili u tu kategoriju građana.

Donijeta je privremena Uredba za socijalnu pomoć onim osobama koje su mogle dokazati svoje pravo na pomoć počevši od 1. srpnja do 31. prosinca 1945., jer je od 1. siječnja 1946. donijet novi Zakon o penzijama, a uskoro i novi Zakon o socijalnom osiguranju, te drugi zakonski akti, itd. Visina te pomoći kretala se od 1200 – 2400 tadašnjih dinara mjesečno, već prema godinama službe, a jedan od uvjeta bio je također, da primatelj nema drugih prihoda.

Inicijativom Narodnog Fronta grada Zagreba pristupilo se organizaciji ZEMALJSKOG UDRUŽENJA PENZIONERA, NJIHOVIH UDOVA I DJECE HRVATSKE, u krilu Narodne fronte.

Početkom ožujka 1946. godine sastala su se od strane Narodne fronte po četiri ugledna i priznata frontovca - penzionera iz svakog rajona grada Zagreba, sa zadatkom, da pristupe osnivanju Udruženja penzionera za čitavu NR Hrvatsku, s tim, da to urade po mogućnosti u sporazumu s upravom starog Društva iz 1933., ali bez uspjeha. Na prvom sastanku govorilo se načelno o ulozi i zadacima penzionera u novom društvenom poretku, sastavljena su i podijeljena Privremena pravila udruženja i riješeno je, da se na svakom rajonu sazovu masovni sastanci, izaberu Inicijativni odbori i pristupi upisu članova.

Inicijativni odbor izradio je pravila Udruženja, koja su i odobrena od Ministarstva unutrašnjih poslova NFR Hrvatske pod br. 8851-III-46 od 26. ožujka 1946. od kojih je po jedan primjerak otposlan svim Okružnim narodnim odborima s time, da obavijeste Kotarske narodne odbore. Ovi će sazvati masovni sastanak penzionera, osobnih i obiteljskih, državnog i privatnog sektora, objasnit će cilj i zadatak Udruženja, protumačiti Pravila Zemaljskog udruženja penzionera i pozvati sve na upis te objaviti gdje će se on obavljati.

Stupit će se isto tako u vezu sa selima, s malim brojem penzionera, kako bi se i oni mogli učlaniti u podružnicu u kotarskom mjestu. Po upisu dovoljnog broja članova-penzionera (penzionerki), sazivani su sastanci na kojima su birani odbori podružnice, kako je predviđeno i Pravilima. Za osnutak podružnice bilo je potrebno, da organizaciju prijave 10 članova Mjesnom narodnom odboru. Na sastanku u Zagrebu zaključeno je, da upisnina bude 10 tadašnjih dinara, a privremena članarina, do saziva Zemaljskog kongresa, najmanje 5 dinara mjesečno. Konačnu članarinu odredit će Kongres.

Obracunavanje prihoda na upisnini i clanarini vršio se po principu sindikata i to: 25 % ostaje podružnici, ostatak od 75 % doznacuje se cekovnom uplatnicom Zemaljskom odboru Udruženja za zajednicku upotrebu. Cim bi se podružnice osnovale, dopisi o tome slani su Mjesnom odboru Zemaljskog udruženja penzionera Zagreb, Trg Republike br. 8/II. Mjesni odbor Zemaljskog udruženja penzionera imao je pune ruke posla i ono je vec otpocelo vršiti ulogu Zemaljskog odbora penzionera do saziva kongresa i izbora Zemaljskog odbora.

Svrha Udruženja bila je sljedeča:
a) da okuplja u clanstvo sve penzionere (penzionerke), njihove udove i siroćad na području NR Hrvatske,
b) da cuva i štiti staleške interese clanova,
c) da djeluje u cilju poboljšanja ekonomsko-socijalnog stanja svojih članova, kao i na kulturno-prosvjetnom polju u duhu programatskih načela Narodne fronte,
d) da pomaže clanovima pri reguliranju njihovih prava na penziju pomažuci istovremeno i narodne vlasti, za pravilno priznavanje tih prava.

Za ostvarenje tih zadataka Udruženje ce osnovati Posmrtni fond i nastojati prema potrebama i mogucnostima osnivati u podružnicama citaonice, zadružne menze, domove za iznemogle i osamljene starce itd. Udruženje može za uspješno provodenje postavljenih zadataka izdavati i svoj list- zapisano je u Pravilima Zemaljskog udruženja penzionera.

Rezultati rada u pojedinim zagrebackim rajonima vidjeli su se za kratko vrijeme i bili su razliciti: negdje odlicni, negdje osrednji, a negdje slabiji, vec prema prilikama, što su vladale u tim rajonima. Tako je, na primjer, do drugog sastanka Inicijativnih odbora od 23. ožujka 1946. u VI. rajonu postignut najbolji uspjeh. Održan je masovni sastanak i upisano je oko 900 članova. Masovni sastanci su organizirani i u III., V., VI. i VII. rajonu, a u I., II. i IV. rajonu nije bilo skoro ništa postignuto.

Ali ubrzo s Inicijativni odbori i u ovim rajonima pristupili radu i osnovale podružnice, na celu s vrlo sposobnim licnostima toga doba. Na sjednici od 5. travnja 1946. zakljuceno je, da se 25. travnja 1946. upriliči Osnivačka skupština Mjesnog odbora Zemaljskog udruženja penzionera, njihovih udova i djece NR Hrvatske. Pripreme su na vrijeme otpocele i završene, i Skupština je održana odredenog dana u dvorani Kaptol br. 9 u Zagrebu.

Izabrani Plenum Mjesnog odbora preuzeo je sve funkcije Zemaljskog odbora Udruženja penzionera, njihovih udovica i djece. Tako se 25. travnja 1946. bilježi kao dan osnutka i pocetka umirovljenicke organizacije RH ciji kontinuitet traje šest desetljeca.

Najzaslužniji pojedinci za stvaranje naše organizacije su : Ðuro Gašparac, Andrija Mohorovicic, Stjepan Vimpošek, Štaufer- Nedjeljkovic Rudolf, dr. Milan Kugler, Jure Facini, dr. Tugomir Alaupovic, Ivan Vrkljan, inž. Afons Kauders, Nikodem Komljenovic, Julijana Slaninka, Josip Miklaušic, dr. Mira Vodvarška, Irena Aracic, Božica Drinkovic, Nikola Slipcevic, Anka Gašparovic, dr. Ante Kandijaš, Šime Vitanovic, Oskar Jelacic, Franjo Luckars, Milan Popovic, Srecko Johanes, Dragutin Haramina, Andro Knez, Ivan Radovic, Toni Štamberger, Ivan Bašic, Marin Kuspilic i Ivan Sabljak.

I novoizabrano vodstvo stalo je u prvom redu rješavati tada za umirovljenike najkrupnija pitanja:

* Djelovati kod narodnih vlasti, da se što prije riješe molbe za penziju clanova Udruženja, kojima još nisu riješene;

* Pomoci bivšim privatnim namještenicima, dok se pitanje njihovih penzija ne riješi;

 * Da Plenum primi na sebe dužnost Zemaljskog odbora, dok ovaj ne bude po Kongresu biran, i da pristupi osnivanju Podružnica u cijeloj NR Hrvatskoj.

Nadalje je odluceno, da Udruženje primi patronat nad Domom staraca na Selskoj cesti u Zagrebu, na prijedlog Narodne fronte.

Svi ovi i drugi prijedlozi primljeni su jednoglasno. Na završetku Skupštine je donijeta rezolucija: "Naš program rada, kao što se vidi iz samog nacrta Privremenih pravila, temelji se potpuno na programatskim nacelima Narodne fronte, a organizacija je postavljena na principu Jedinstvenih sindikata. Na sjednici Plenuma 3. svibnja 1946 . konstituiran je Izvršni odbor a za predsjednika je izabran iznimno angažirani, elokventni i sposobni Ðuro Gašparac.

On je najprije izabran za predsjednika Podružnice Medvešcak, zatim Zemaljskog udruženja penzionera i invalida rada NRH, odnosno SRH, te na kraju za predsjednika Saveza Udruženja penzionera Jugoslavije. Ðuro Gašparac radio je aktivno u Narodnoj fronti od 1945. Bio je i clan Glavnog odbora NF. Više godina nalazio se na celu Komisije za vezu sela i grada, a bio je i rukovoditelj Nadzorne komisije.

Poratnih godina obnašao je i dužnost predsjednika Narodnog fronta Treceg rajona u Zagrebu i clana Skupštine Grada Zagreba. Pored Izvršnog odbora organizirana je: Financijska kontrola, Odbor za organizaciju podružnica, Odbor za razvrstavanje penzionera po kategorijama, Odbor za izvršenje patronata u Domu staraca, Odbor za kulturno-prosvjetni rad. Toj sjednici prisustvovao je i tajnik Narodne fronte za grad Zagreb, Mika Špiljak. Naglasio je da on od pocetka prati rad našeg Udruženja i smatra, da je ovakvo Udruženje nužno i korisno.

Pošto se Udruženje stvara po novim nacelima, u sklopu Narodne fronte, ono mora okupiti sve napredne penzionere. Jedan od zakljucaka je, da se Izvršni odbor sastaje svake sedmice, Plenum svaka dva mjeseca, a ako bude potrebno i cešce, te da se odmah pristupi osnivanju podružnica izvan Zagreba.

Taj posao odvijao se iznad svih ocekivanja, znaci vrlo dobro, ali su podaci o njihovom osnivanju stizali s poprilicnim zakašnjenjem u središnjicu Udruženja ili uopce nisu stizali. Naša posla!

Prema sacuvanim dokumentima podružnica Benkovac osnovana je 3.1.1947.,
Biograd n/m srpnja (1946.), Bjelovar (15.9.1946.), Buzet (1948.), Crikvenica (1.9.1946.), Cakovec (rujna 1946.), Cazma (1949.), Darda (krajem 1951.), Daruvar (20.12.1946.), Delnice (23.8.1946.), D. Mihaljevac (listopad 1946.), Donji Miholjac (21.9.1947.), Drniš (sredina 1946.), Dubrovnik (29.12.1946.),
Dugo Selo (1947.), Dvor na Uni (4.8.1946.), Ðakovo (27.10.1946.), Ðurdenovac (5.8.1948.), Glina (18.3.1947.), Gospic (10.10.1946.), Gracac (listopad 1949.), Grubišno polje (1.1.1950.), Hvar (1947.), Ilok (1948.), Imotski (15.4.1948.), Ivanec (1.9.1946.), Ivanic grad (5.2.1950.), Jasenovac (1946.), Jastrebarsko (1948.), Karlovac (1.11.1946.), Klanjec (listopad 1947.), Knin (20.10.1946.), Koprivnica (2.2.1947.), Korcula (listopad 1946.), Kostajnica (1.1.1951.), Kraljevica (1.6.1950.), Krapina (27.11.1947.), Križevci (rujan 1946.), Krk (11.8.1947.), Kutina (6.10.1946.), Labin (1951.), Ludbreg (11.12.1946.), Makarska (veljaca 1947.), Medulin (kolovoz 1947.), Metkovic (4.4.1948.), Našice (15.7.1946.), Nova Gradiška (1.4.1947.), Novi Marof (6.11.1946.), Novoselec Križ (1950.), Novska (27.9.1947.), Ogulin (rujan 1946.), Opatija (svibanj 1948.), Orahovica (krajem 1947.), Oroslavje (ožujak 1948.), Osijek (1946.), Otocac (travanj 1949.), Pag (1947.), Pakrac (1.1.1948.), Pazin (1951.), Petrinja (27.4.1947.), Podravska Slatina (lipanj 1948.), Porec (1.2.1951.), Pregrada (krajem 1951.), Prelog (listopad 1947.), Pula (14.5.1949.), Rab (14.7.1946.), Rijeka I. i II.(20.3.1948.), Rijeka III. (20.8.1946.), Rovinj (1951.), Samobor (30.8.1947.), Senj (7.10.1946.), Sinj (1.3.1946.), Sisak (20.4.1946.), Slavonska Požega (1.12.1946.), Slavonski Brod (14.9.1947.), Split (15.9.1946.), Srpske Moravice (listopada 1946.), Supetar (1.12.1951.), Sušine-Ðurdenovac (1947.), Šibenik (krajem 1946.), Trogir (ožujak 1947.), Valpovo (1947.), Varaždin (15.12.1946.), Velika Gorica (lipnja 1947.), Vinkovci (1946.), Virovitica (pocetkom 1947.), Vrbovec (4.8.1948.), Vrgorac (1950.), Vukovar (27.10.1946.), Zadar (1947.), Zelina (9.10.1950.), Zlatar (pocetkom 1946.), Zagreb (ožujak 1946.), Zagreb-Željeznicari 1946.) i Županja krajem 1949.(O osnivanju podružnica u svim dijelovima Hrvatske opširnije u narednim brojevima HUL-a) Ukratko- osnovane su podružnice u najvecem broju mjesta i kotareva diljem zemlje.


Posebne prilike u nekim regijama, posebno u Istri, Kordunu i Lici kocile su provedbu osnivanja podružnica. Dakle, za pet godina osnovano ih je 111, s oko 80.000 clanova. (u lipnju 1947. imali smo 62 podružnice sa 28.568 clanova, krajem 1948. bilo su vec 35.984 clana, prilikom Zemaljske skupštine 1949. imali smo 81 podružnicu sa 40.353 clana itd.) Pocetkom 1947. organizirana je i Uzajamna pomoc kao dobrovoljna organizacija clanstva u svrhu medusobnog pružanja pomoci za slucaj teških izvanrednih prilika umirovljenika, kao i za slucaj smrti kao pomoc najbližim osobama.

Kasnije, 50-tih godina otpocelo se je s organizacijom Kasa uzajamne pomoci pri udruženjima u opcinama sa zadatkom da se materijalno pomaže clanstvo dajuci im novcane pomoci i beskamatne pozajmice i posmrtne pomoci, te organizirajuci štednju, nabavu ogrijeva, zimnice i drugo. Na primjer, 1951. godine u SR Hrvatskoj ima 81 udruženje Kase uzajamne pomoci.

Ove su kase od 1951.-1970. godine dale 130 milijuna dinara pomoci bez povrata, bez kamatnih pozajmica je dano 350 milijuna, a u vidu posmrtnih pomoci isplaceno je 1,4 milijardi dinara, za nabavku ogrijeva i zimnice uštedeno je clanstvu 640 milijuna dinara. Bolesni clanovi udruženja primili su darove u vrijednosti od 140 milijuna dinara. Uz to sva udruženja bavila su se posebno socijalnim aktivnostima bilo sama ili u suradnji s odgovarajucim službama i institucijama u opcinama i Republici kao i s Crvenim križem.

Sva udruženja posjecuju svoje bolesne clanove, po kucama ili u zdravstvenim ustanovama. Briga za svoje bolesne, nemocne i u materijalnom pogledu neopskrbljene clanove nije samo izraz humanitarnosti nego i nastavljanje solidarnosti radnicke klase, iz vremena dok su se ovi veterani rada još nalazili u radnom odnosu. Solidarnost i uzajamnost radnicke klase i njenih klasnih organizacija nastavljaju njegovati udruženja penzionera, a što treba i u buduce njegovati i razvijati, jer ce i kroz to uvidjeti umirovljenici i invalidi rada potrebu za uclanjenje u Savezu umirovljenika i invalida rada.

KRATAK PREGLED OSNIVANJA PODRUŽNICA

Podružnice su se, kao što smo vec objavili u prvom nastavku feljtona, osnivale u svim dijelovima zemlje od 1946. godine nadalje. Djelovale su uglavnom uspješno, a ponegdje zbog posebnih okolnosti, kao na primjer u Istri, Hrvatskom Primorju itd. formirane su nešto kasnije.

Prema pravilima Zemaljskog udruženja penzionera, njihovih udovica i djece NR Hrvatske podružnice su bile zapravo osnovna organizacijska jedinica Udruženja umirovljenika. Rajonske podružnice djelovale su u gradovima, a kotarske u SRH. Više podružnica u istom gradu cinile su Mjesni odbor, a sve podružnice u zemlji Zemaljski odbor Udruženja.

Njihova trajna zadaca bila je okupljati, cuvati i štite staleške interese svojih clanova, radi poboljšanja njihovog ekonomsko-socijalnog položaja i ostvarivanja prava na penzije i sl. Evo kako je to zapisano u sacuvanim dokumentima iz davnih dana kada je Savez penzionera i invalida rada SRH slavio 20. godišnjicu svoga postojanja. (1946.-1966.). Podsjetimo se sada tih vremena i onih najzaslužnijih pojedinaca koji su stvarali naše organizacije širom zemlje Hrvatske.

UDRUŽENJE KOTARA BJELOVAR

Udruženje Bjelovar - osnovano je 15. rujna 1946. zaslugom Casni Konstantina, Andelic Mate, Kukic Save, Uzelac Nikole, Niševic Manuela, Goranovic Mite, Radoševic Mile i drugih. Prvi predsjednik bio je Mile Radoševic. Nakon njega izmijenila su se još samo 3 predsjednika. Najpopularniji medu clanstvom i gradanstvom bio je bivši predsjednik Tomina Kovacic (1953.-1962.) jedan od bliskih suradnika druga Tita, dok je on živio u Velikom Trojstvu kraj Bjelovara. Udruženje u pocetku nije imalo svojih posebnih prostorija.

Broj clanstva je bio prve dvije godine ispod 150, a danas ih ima 2652. Udruženje je osnovalo vlastitu Kasu uzajamne pomoci (KUP) 1. kolovoza 1948. Broj sudionika rastao je polagano i danas ih ima 992. Zanimljivo je napomenuti da je u ime clanarine za KUP ubrano od dana osnutka do sada 6,269.000 st. d., dok je rodbini 423 umrla clana, od njenog osnutka do danas, isplaceno 4,338.000 st. din.

Ako se uzme u obzir, da su spomenuti umrli clanovi uplatili u KUP i u ime clanarine samo 1,105.000 st. din, a da su njihovi najbliži u ime pogrebnih troškova primili vec spomenuti iznos, onda se vidi, da je obiteljima umrlih isplaceno više 3,233.000 st.d., nego što su oni uplatili u ime clanarine KUP. U tom se i sastoji bit uzajamne pomoci, da živi uplacuju za one, koji umru.

 Udruženje je do sada šest puta mijenjalo svoje inace skucene, nehigijenske i derutne prostorije. Tek 1957. dobilo je udruženje od Opcine prostorije u Gundulicevoj ulici, za koje je moralo platiti u ime desetgodišnje stanarine 100.000 st.d. Zgrada je bila trošna pa se morala svake godine utrošiti izvjesna svota za njeno izdržavanje pored uplacene najamnine. Zato se je vec 1960. pojavila ideja o kupnji pogodnih prostorija ili gradnji vlastitoga doma.

 Godine 1962. prišlo se je intenzivnijim pripremama, a pocetkom sljedece godine i prikupljanju dobrovoljnih priloga u tu svrhu. Prikupljeno je bilo 401.300 st.d. što nije niti izdaleka bilo dovoljno, pa se je odustalo od zamisli kupnje ili izgradnje vlastitoga doma. U meduvremenu, Opcina je dodijelila Udruženju nove prostorije u Mažuranicevoj ulici, u kojima se odvija uredski posao, a donekle i društveni život. Od sakupljenih priloga uredene su prostorije, izvršen popravak staroga i nabavka novog namještaja.

Udruženje je u proteklih 20 godina bilo vrlo aktivno. Clanovi su sudjelovali u svim akcijama, koje je nemoguce ovdje sve i nabrojiti. S obzirom da je Udruženje radi clanova, a ne clanovi radi Udruženja, Upravni je odbor nastojao svakom clanu izaci ususret tj. njegovim zahtjevima i dati mu sve potrebne upute. Uredena je pravna služba, a vodi se i briga o tome, da clanovi dodu što jeftinije do ogrjevnog drva. Ako clanovi žele, nabavlja im Udruženje i potrebnu kolicinu drva i dostavlja u kucu.

Udruženje je organiziralo u Obrtnickom domu i vrlo dobro posjecenu priredbu. Od njezinog cistog prihoda odvojeno je starih dinara 19.728 za Fond za osiguranje smještaja i lijecenja distroficarske djece u Fojnicama. Osim toga u Bjelovaru se nalazi u izgradnji "Dom penzionera" hotelskog tipa poput onog u Rijeci.

Njegovom se izgradnjom zapocelo 1961. Dosad je za izgradnju utrošeno 90.000.000 st. d., a za njegovo dovršenje potrebno je još oko 200,000.000. Opcinska skupština osigurala je ove godine daljnjih 25,000.000, a utrošit ce se u tu svrhu i sredstva iz fonda za stambenu izgradnju.

Udruženje Čazma - osnovano je 1949. Pri osnivanju istakli su se clanovi Hlebec Stjepan, Pavlovic Nikola, Zastavnikovic Dano, Krovina Matija, Latinovic Stjepan i Pirak Franjo.

 U pocetku bilo je oko 20 clanova. Taj se broj polagano povecavao i danas to Udruženje broji 305 članova. Udruženje nema vlastiti KUP. Najveci problem ovoga dobrog Udruženja bile su uredske prostorije. Tajnici i blagajnici radili su sve društvene poslove kod kuce. To je dovelo do ogranicenja rada na obicno administrativno poslovanje. Tijekom 1954.

Udruženju je priteklo u pomoc tamošnje Vatrogasno društvo i smjestilo ih u svojim prostorijama. Takvo stanje trajalo je sve do 1957. kad je Udruženje privremeno smješteno u jednoj prostoriji sadašnjeg muzeja na Gradini. Godine 1959. Udruženje je dobilo jednu prostoriju u novoizgradenoj društvenoj zgradi, koju je moralo vlastitim novcanim sredstvima dovršiti, tj. ožbukati, staviti pod i oliciti, te umetnuti prozore.

 Udruženje danas obavlja sve društvene poslove i brine se i za kulturno-prosvjetni rad clanova, prireduje i izlete po našoj Republici i po bratskim Republikama.

Udruženje Daruvar - osnovano 20. prosinca 1946. Na napredak Udruženja i dobro poslovanje u prvim godinama postojanja najviše zaslužan bio je pok. predsjednik Ðuro Momcilovic. Broj clanstva je postepeno rastao iz godine u godinu i ono danas broji 1743 clana.

Na dan 31. prosinca 1947. osnovan je vlastiti KUP, koji danas broji 716 clanova i sudjeluje u svim društvenim akcijama od opce narodne koristi. Udruženje ima dobro organiziranu službu pružanja besplatne pravne pomoci kod ostvarivanja prava iz zdravstvenog, mirovinskog i invalidskog osiguranja, kao i pružanje pomoci kod problema koji se javljaju u svakidašnjem životu clanova.

Ono dobro i ucinkovito suraduje sa svim društveno-politickim organizacijama i društvenim službama, posebno s Komunalnim zavodom za socijalno osiguranje. S obzirom na broj clanova ocekuje se ubuduce veca aktivnost oko društveno-zabavnog života clanstva.

Udruženje Ðurdevac - osnovano je 5. kolovoza 1948. U pocetku je imalo oko 174 upisanih clanova, a danas 930. Ima vlastiti KUP, osnovan 1950. i danas ima 476 clanova. Prigodom osnutka Udruženja prvi izabrani Upravni odbor imao je 5 clanova i 4 zamjenika, a prvi Nadzorni odbor 4 člana i 3 zamjenika.

Udruženje vodi svestranu brigu o članstvu i bori se protiv iskrivljenih shvačanja statusa penzionera od strane nekih nekadašnjih kolega a koji su još uvijek u radnom odnosu. Oni i ne misle kako ce za nekoliko godina i oni postati penzioneri ili invalidi rada i da je svako izrugivanje i omalovažavanje penzionera neljudski postupak u socijalistickoj zajednici.

Udruženje organizira izlete za svoje clanove kako bi se upoznali s historijskim spomenicima i ljepotama naše Domovine. Posljednjih dana ostalo je Udruženje bez prostorije za rad, te je smješteno privremeno u jedno skladište. Vrijedno rukovodstvo Udruženja odmah zapocelo s pronalaženjem nove prikladne društvene prostorije.

 U tu svrhu stupilo je u kooperaciju s Komunalnim zavodom za socijalno osiguranje Koprivnice, pa postoji opravdana nada za brzo rješenje ovoga temeljnog problema za daljnji rad Udruženja.

Udruženje Garešnica - osnovano je 13. sijecnja 1952. Ono danas broji 604 clana, a njegov KUP, koji je osnovan 29. travnja 1952. broji 476 sudionika. Za osnivanje Udruženja zaslužni su Humljan Paje i Šoltajz Ivana koji je organizirao i KUP. Članovi Udruženja dobro su upoznati sa svojim pravima i dužnostima, jer je velik broj njih (40 %) vec niz godina stalni pretplatnik "Glasa penzionera".

Dobrom radu Udruženja mnogo doprinosi svojim zalaganjem vrijedni tajnik Kunic Ðuro, koji interese clanstva zastupa i u Skupštini i Upravnom odboru Komunalne zajednice socijalnog osiguranja radnika u Bjelovaru.

Udruženje Grubišno Polje - osnovano je 1. sijecnja 1950. na prijedlog Bojcic Branka i odbornika Kandelic Franje i Tomaševic Ivana. Ovo je Udruženje poraslo tijekom prošlog razdoblja na 437 clanova. Vlastiti KUP ne postoji.

 Iznenadnom smrcu Jirkal Vena, u cijem se stanu vodilo poslovanje Udruženja sve do njegove smrti 1964., došlo je Udruženje u velike poteškoce, te se puna 2 mjeseca vodila akcija za pronalazak novog smještaja Podružnice kao i za novog voditelja administrativno-financijskog poslovanja. Razumijevanjem Opcinskog odbora "Crvenog križa" nadeno je za uredovnicu Udruženja mjesto u poslovnici "Crvenog križa", a njegova blagajnica ujedno je preuzela blagajnicko poslovanje Udruženja.

To dakako ne može biti konacno, vec samo privremeno rješenje ovog problema, jer povecanjem clanstva Udruženje svakako treba svoje vlastite društvene prostorije. Unatoc teškocama oko uredskih prostorija Udruženje ima dobro organiziranu službu pomoci clanstvu. Ono vodi brigu o stambenim prilikama penzionera, koji žive u nepodobnim i nehigijenskim stanovima. Ono se bori protiv alkoholizma u redovima nekih penzionera.

Udruženje Koprivnica - osnovano je 2. veljace 1947.
Prvo su rukovodstvo sacinjavali predsjednik Jambrešic Josip, tajnik Zemljic Ivan i blagajnik Varšic Stjepan. Kasnijem razvitku Udruženja mnogo su doprinijeli predsjednici prof. Krušnjak Rudolf, koji je posvecivao narocitu brigu ideološko-politickom i kulturnom uzdizanju clanstva i Suplika August. Udruženje je osnovalo 1. sijecnja 1948. vlastiti KUP, koja danas broji 1972 clana. Clanstvo Udruženja postepeno je raslo i danas broji 2369 clanova.

Rukovodstvo Udruženja usko je povezano s Komunalnim zavodom za socijalno osiguranje, cime se olakšava rad Zavoda i brže završavaju svi poslovi koji se odnose na penzionere i invalide rada. Mnogo je clanova Udruženja, pored rada na obnovi zemlje, sudjelovalo i u svim važnijim kulturnim manifestacijama.

Vodi se briga i o nabavi ugljena clanstvu pomocu potrošackog kredita. Kako ovo naše vece Udruženje nema prikladnih prostorija za razvoj punog društvenog života clanstva, to je još krajem 1963. Upravni odbor zakljucio, da se pristupi pripremama za gradnju vlastitih društvenih prostorija. Nadležni su dodijelili gradilište, ali još nije odredena lokacija. Narodni odbor Opcine besplatno je dodijelio Udruženju prostoriju u staroj zgradi Opcinske skupštine, u koju se je Udruženje uselilo 30. prosinca 1964.
Istodobno je obecano, da ce nadležni organ Opcinske skupštine ubrzati izdavanje dozvole za gradnju doma i pristanak urbanista na vec ranije dodijeljenom zemljištu. Udruženju je obecan i dugorocni zajam od 2 do 3,000.000 st.d. Postoji poseban odbor Udruženja za gradnju društvenih prostorija od 10 marljivih clanova, koji ce zasigurno uz pomoc cjelokupnog clanstva, te društveno-politickih organizacija i kolektiva radnih organizacija Koprivnice uspješno ostvariti svoj zadatak.

Inace Udruženje udovoljava svim zadacima, što ih pred njega postavljaju društvena pravila. Udruženje Križevci - osnovano je 1. rujna 1964. i imalo je za nekoliko godina 232 clana. Danas ih ima 756. Vlastiti KUP osnovalo je 1. sijecnja 1952. i ona danas broji 266 clanova. Udruženje ima uredsku prostoriju, u kojoj se odvija sav rad s clanstvom i to uglavnom administrativni. Slabije je uredena pravna pomoc, te clanstvo odlazi po pravne savjete cak u Savez u Zagreb. Slaba je briga rukovodstva, a i samoga clanstva oko dobivanja društvenih prostorija kao središta kulturno-zabavnog života i ideološko-politickog uzdizanja clanstva. Nešto više brige posvecuje se nabavci ogrjeva za clanova.

Udruženje Pakrac - osnovano 1. sijecnja 1948. zaslugom clanova Grkcevic Mirka, Grabric Matije, Jelakovic Josipa i Mlakar Ivana. Za prve tri godine poraslo na 301 clana, a danas ih ima 1510. Udruženje je osnovalo vlastiti KUP 1. sijecnja 1954. i on danas broji 1575 clanova. Uslijed pomanjkanja prikladnih prostorija za društveni život clanstva, donijeta je još 10 svibnja 1964.

Odluka kako bi se pronašle prikladne društvene prostorije. Stavljeno je u zadatak Upravnom odboru da osigura, kupi ili gradi kucu za društvene prostorije. Odbor je utvrdio da je jedino rješenje ovog važnog problema kupiti kucu, nego je graditi. Kupljena je kuca od privatnog vlasnika za iznos od 5,455.000 st. din, u koju je svotu ukljucena pristojba od 455.000 st. din, uz dvogodišnju otplatu.

Clanovi Upravnog odbora, s obzirom da Udruženje nije raspolagalo s potrebnim novcanim sredstvima, dali su svoj imetak kao garanciju Komunalnoj banci uz potpis mjenice, a privatnom je vlasniku dana pismena garancija, da ce se na vrijeme obaviti dogovorena isplata kupovine. Skupština opcine Pakrac odobrila je garanciju za 1,500.000 st. din. za financijska sredstva kod Komunalne banke u Pakracu.

Vlasniku je isplaceno st. d. 3,072.000.- Pristupilo se i prikupljanju dobrovoljnih priloga za isplatu dužnog iznosa Komunalnoj banci. Za dobrovoljne priloge zamoljeno je i clanstvo, te s u tu svrhu izradeni i blokovi. Za priloge su zamoljena poduzeca i sindikalne podružnice.

Prvi prilog dao je "Crveni križ" u gotovini od 50.000 st. d. Pojedina poduzeca dala su ne samo novcani prilog, nego i materijalne priloge (namještaj, gradevinski pijesak itd.) Na molbu Upravnog odbora, Opcinska skupština odobrila je otvaranje buffeta. Od dana useljenja, 10. kolovoza 1964., vec u prvoj godini priredene su u domu 4 zabave, koje su donijele prilog od 60.000 st. d. Izvjesne prostorije ispražnjene su i predane poduzecima za skladišta, cime se isto prikupljaju prihodi za isplatu duga.

Udruženje ima uredenu pravnu službu, koja radi vrlo dobro. Clanstvu je Upravni odbor ishodio jeftinije dobivanje ogrjevnog drva (otplata). Osim toga, nabavljeno je i podijeljeno clanstvu oko 90 tona ugljena. Najsiromašnijim i bolesnim clanovima podijeljeni su paketi dobiveni od "Crvenog križa". Nabavlja se i zimnica uz mnogo povoljniju cijenu od one u trgovinskoj mreži. Grabric Matija i Dalmaski Viktor naviše su zaslužni za poslove oko kupnje društvenog doma.

U prvom katu doma uredene su društvene prostorije s uredima i citaonicom u kojoj je smješten i televizor za clanove Udruženja. Udruženje namjerava urediti jednu prostoriju doma za prenocište clanova iz udaljenijih mjesta podrucja Udruženja prigodom dolaska u Pakrac.

Udruženje Virovitica - osnovano je 1. listopada 1947. zaslugom aktivista Bogadi Stjepana i Vuksan Milana, od kojih je prvi bio dugi niz godina predsjednik, a drugi potpredsjednik. Udruženje je ispocetka imalo oko 400 clanova, a danas ih ima 1796. Vlastiti KUP osnovan je l. sijecnja 1948. i danas ima 1022 clanova. Godine 1964. Udruženje je dobilo prikladne društvene i uredske prostorije (3 prostrane sobe) u središtu grada na Trgu Republike. To svakako omogucuje uspješnije izvršavanje programa rada i svih zadataka. Narocite zasluge oko rješavanja tog dugogodišnjeg problema imaju clanovi Madarevic Drago, Lokmer Zvonko i Audi Benedikt. Udruženje vodi brigu za nabavu ogrjeva clanstvu, cemu pomažu i beskamatni zajmovi i do 10.000 st. d. Organiziraju se posjete bolesnim clanovima uz darove i novcanu pomoc. Rad Udruženja je dobar u svakom pogledu.

Udruženje Vrbovec - osnovano je 4. sijecnja 1948. zaslugom pok. predsjednika Stjepana Balije. Imalo je ispocetka 38 clanova, a danas ih broji 387. Vlastiti KUP nema. Udruženje nema ni vlastitih društvenih prostorija, vec se poslovanje obavlja u privatnom stanu blagajnika inace clana Upravnog odbora. Potreba za društvenim prostorijama i barem jednom sobom za administrativno poslovanje je neminovna kako bi se Udruženje razvijalo i izvršavalo zadatke postavljene mu u Pravilima. Na žalost zahtjev u tom pravcu nije do danas naišao na razumijevanje organa Skupštine Opcine, kao ni društveno-politickih organizacija u Vrbovcu.

OSNIVANJE UDRUŽENJA NA PODRUCJU KOTARA KARLOVAC

Udruženje Donji Lapac - osnovano je 1. listopada 1952. Ispocetka je broj clanova bio manji od 200, tek 1962. pripajanjem nekadašnjeg udruženja u Srbu povisuje mu se broj clanstva na 528, a danas ih ima 855. Zbog pomanjkanja vlastitih društvenih prostorija Udruženje ne njeguje nikakav kulturno-zabavni život medu clanstvom. Bavi se cisto administrativnim radom brinuci se za ostvarivanje zakonskih prava svoga clanstva.

Udruženje Duga Resa - osnovano je 18. veljace 1952. Prvi predsjednik udruženja bio je Zausnik Anton, a prvi tajnik Mužina Vatroslav. Danas broji 1919 clanova. Istoga dana 1952. osnovalo je vlastitu KUP-i, koja danas ima 1385 sudionika. Udruženje radi svestrano u korist svog clanstva i razvija društvenu djelatnost u svim pravcima uz suradnju i pomoc sindikalnih, radnih i društveno-politickih organizacija.

Clanovi pomažu svojim aktivnim radom svestranu djelatnost Upravnog odbora svoga udruženja. To se je najbolje ocitovalo 1964. kada su clanovi penzioneri sami iskapali zemlju za izgradnju dovodnog kanala u dužini od 68 metara za uvodenje centralnoga grijanja u društvenu prostoriju udruženja. Za taj iskop kanala clanovi su dali 185 sati dobrovoljnog rada, a materijal i kanalske tehnicke radove izvela je Pamucna industrija na svoj racun pokazujuci time, da ne zaboravlja na svoje bivše aktivne suradnike.

Udruženje Gospic - osnovano je 10. listopada 1964. Za prvog predsjednika Upravnog odbora bio je izabran Mirko Golubic. Udruženje je tada brojilo 174 clana. Prvi blagajnik bio je Dragutin Johman, a prvi tajnik Ivan Crnkovic. Broj clanova je neprestano rastao iz godine u godinu tako, da ono danas broji 2248 clanova. Udruženje je osnovalo 1. svibnja 1948. vlastitu KUP-i koja danas broji 1256 sudionika.

 Udruženje ima vlastitu citaonicu i drži dnevni tisak, koju clanovi redovno dnevno citaju. 1 6. ožujka 1951. iznenada je umro prvi predsjednik Golubic pa je izabrana nova Uprava s predsjednikom Josipom Jurkovicem, koji je još i danas predsjednik. Sve svoje poslove obavlja uspješno i na zadovoljstvo clanstva. Udruženje održava vezu sa svim društveno-politickim organizacijama, kao i sa Skupštinom opcine Gospic. Vodi narocitu brigu oko ideološko-politickog uzdizanja clanstva i besplatnog pružanja pravne pomoci u svim pitanjima socijalnog osiguranja.

Udruženje Gracac – osnovano je 1. listopada 1949. zaslugom Pantelic Milana i Tojagic Bogdana. Prvih dana osnutka Udruženje je brojilo 90 clanova, a danas ih ima 1015. Vlastite KUP-i ovo Udruženje nema. Zbog pomanjkanja prikladnih društvenih prostorija i zbog raštrkanosti naselja rad se s clanstvom odvija u otežanim uvjetima i svodi se na obavljanje redovnih administrativnih poslova, bez ikakvog odvijanja društvenog života clanstva.

Sada vodi borbu za dobivanje vlastitih društvenih prostorija pa se ocekuje u buducnosti pojacani rad Udruženja tim više što je ono prešlo brojku od 1000 clanova, a što svakako omogucuje proširenu društvenu djelatnost kao i osnivanje vlastite KUP-i.

Udruženje Karlovac - Udruženje je osnovano 1. studenoga 1946. za podrucje grada i kotara Karlovac. Ispocetka je imalo manje od 1000 clanova, a danas ih ima 6184. Pri Udruženju od 1. sijecnja 1948. djeluje KUP-i, koja danas broji 4405 korisnika, dok ih je u pocetku imala manje od 500. U radu Udruženja pokazao je u prvim godinama njegova opstanka veliku aktivnost tadašnji predsjednik, Cindric Jure.

Udruženje djeluje na svim podrucjima društvenih akcija, zacrtanih u Pravilima naše organizacije, te vodi brigu o politickom, kulturno-prosvjetnom i privrednom životu svojih clanova. Nije moglo razviti širu društveno-politicku aktivnost medu penzionerima i invalidima rada, jer nije uspjelo doci do vlastitih uredskih prostorija. Ima svoju pravnu službu, koja vodi brigu o pravilnoj primjeni Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju od strane organa Zavoda za socijalno osiguranje, što je od velike koristi za clanstvo. Clanovi Udruženja su aktivni u svim masovnim organizacijama, kao u SSRN, Crvenom križu, društvu "Naša djeca". Oni su glavni diskutanti na zborovima biraca, na skupštinama Komunalnih zajednica socijalnog osiguranja radnika i nositelji mnogih odgovornih funkcija u društvenom sistemu.

Za ovakav rad dobili su mnogi i priznanja. Ovakav intenzivan rad inspirirali su uz clanove odbora i naši ugledni clanovi - narodni heroj Kalanja Petar, borac i narodni poslanik Polovic Marko, te poznati pjesnik i borac Jurac Ivica. Udruženje vec godinama nastoji doci do vlastitog doma ili barem do vlastitog kluba clanstva, te u tu svrhu odvaja svake godine dio svojih financijskih sredstava. Postoji opravdana nada da ce se u ovom kotarskom i industrijskom središtu uskoro podici dom, koji ce služiti kao ugodno mjesto razonode umirovljenika i invalida rada i kao mjesto dogovora za daljnji rad na unapredenju zajednickih ciljeva, za bolji život svih gradana naše zemlje.

U Krnjaku je bilo pocetkom 1962. na inicijativu umirovljenika osnovano Udruženje za podrucje tadašnje opcine Krnjak, koje je brojilo 146 clanova. Pocetkom sljedece godine na osnovu novih društvenih pravila ono je pripojeno Udruženju Karlovac i sada djeluje kao Povjereništvo. Rad mu je u svakom pogledu vrlo dobar. Ono je iza Udruženja Ivanec naša najbolja terenska organizacijska jedinica u pogledu širenja društvenoga glasila medu clanovima - odnosno našega lista "Glas penzionera".

Udruženje Ogulin – osnovano je 1. rujna 1946. Prvi predsjednik bio je Ivaniševic Janko, a tajnik Dancuo Stjepan. Udruženje je ispocetka imalo mnogo poteškoca, te je jedva dobilo na korištenje jednu prostoriju u kuci svoga clana Jagodic Artura. Dvije godine nakon svoga osnutka Udruženje je brojilo 200 clanova, a danas ih ima 2610. Veliki napredak Udruženja krenuo je 1952. kada je za predsjednika bio izabran Lampman Franjo, jedan od najzaslužnijih aktivista za brzi razvoj i svestrani napredak Udruženja.

Skucene prostorije postaju 1958. premalene i nesvrsishodne za normalan rad i daljnji razvitak. Javlja se ideja o izgradnji vlastitog doma. Kako se nije naišlo na razumijevanje kod tadašnjih organa Opcine, prešlo se na kupnju podesnog objekta od privatnog vlasnika. U rujnu 1958. Udruženje kupuje prikladan objekt, koji kroz narednih nekoliko godina nadogradnjama i adaptacijom postaje Društveni dom penzionera i invalida rada u Ogulinu. Taj dom ima danas pored uredskih prostorija Udruženja veliku salu, terasu, buffet i nusprostorije. Oko Doma postoji prostrani vrt zasadena vockama i ogradena živom zelenom ogradom.

U ljetnim mjesecima tu se prireduju vrtne zabave za clanove i ostale gradane. Udruženje je nabavilo iz vlastitih sredstava i namještaj za sve prostorije. U Domu stanuje domacin Doma, koji vodi o njemu brigu i cuva vrt. Ovo Udruženje pomaže clanstvu oko nabavke ugljena i zimnice uz mnogo niže cijene od onih u trgovackoj mreži. Ove je godine Udruženje isplatilo za rekreaciju 18 svojih clanova pripomoc od 3.000 novih dinara.

Udruženje Otocac – osnovano je 1. rujna 1949. za što je bio zaslužan tajnik Ostovic Mato. Udruženje je ispocetka imalo nešto preko 100 clanova, a danas ih je 1631. Ima vlastitu KUP-i, koju je osnovalo 1. sijecnja 1955. Danas broji 322 clanova. Dolaskom Jure Cindrica iz Karlovca u Otocac znatno se proširuje rad Udruženja. Pripajanjem ranijeg Udruženja u Brinju broj clanova se udvostrucio.

Udruženje Slunj - Osnovano je 1. ožujka 1954. godine. Kako nema svojih društvenih prostorija rad se sastoji od cisto administrativnog obavljanja tekucih poslova, kao i brige oko ostvarivanja zakonskih prava clanova iz oblasti socijalnog osiguranja. Radi velike raštrkanosti naselja otežan je ideološko-politicki i kulturno-zabavni život medu clanovima.

Od pocetnih nekoliko desetaka clanova njihov je broj porastao na današnjih 583 clana. Vlastite KUP-i nema. U posljednje vrijeme Udruženje vodi pojacanu akciju za dobivanje vlastitih društvenih prostorija.

Udruženje Korenica - osnovano je 1. rujna 1956. Ispocetka clanstvo je bilo malobrojno, ali je broj polagano porastao na 200. Pripajanjem bivšeg Udruženja u Udbini 1962. clanstvo se naglo povecava i danas broji 587 clanova. Udruženje nema vlastite KUP-i. Zbog slabe društvene kontrole samoga clanstva nad radom jednog jedinog funkcionera, rad Udruženja posljednjih godina u znatnom je opadanju. Sada se nastoji izborom novog rukovodstva ponovno dovesti njegovu djelatnost u normalne prilike.

Udruženje Vojnic – osnovano je 1. sijecnja 1959. Iz godine u godinu polagano je rastao broj clanstva, te je danas dostigao brojku od 513 clanova. Vlastite KUP-i nema. Društvena djelatnost Udruženja je slaba zbog raštrkanosti terena i pomanjkanja vlastitih društvenih prostorija.

Udruženje Vrbovsko – osnovano je 9. veljače 1952, dakle punih šest godina poslije osnutka bivšeg Udruženja u Moravicama, koje danas djeluje kao Povjereništvo. U samom Vrbovskom broj clanova kretao se sve do 1960. godine izmedu 100-200. Pripajanjem ranijeg Udruženja u Moravicama broj se udvostrucio 1962. i prešao brojku od 500 clanova. Danas ih ima 633. Udruženje ima vlastitu KUP-i koja je osnovana 1. sijecnja 1953, i broji danas 549 korisnika. Zbog pomanjkanja društvenih prostorija Udruženje nema društveno-zabavni život.

Povjereništvo u Moravicama radi vrlo dobro vodeci svestranu brigu oko pružanja pomoci svojim clanovima, kako u pogledu ostvarivanja zakonskih prava umirovljenika i invalida rada, tako i oko pružanja pomoci kod nabavke ogrjeva i zimnice.

Udruženje Vrginmost - osnovano je 15. sijecnja 1948. Ispocetka je brojilo malen broj clanstva. Od 1. sijecnja 1966. Udruženje osniva vlastitu KUP-i, koja broji 680 sudionika.

Pomanjkanje vlastitih društvenih prostorija ogranicava mogucnost vece društvene djelatnosti posebno na podrucju kulturno-zabavnog života. Administracija koristi jednu prolaznu prostoriju pa je rad takoder vrlo otežan. Zato bi Udruženju svakako trebala pružiti pomoc Skupština opcine Vrginmost dodjeljivanjem prikladnih prostorija za društveni rad, koje bi prostorije clanstvo uredilo zasigurno vlastitom radnom snagom ili novcanim doprinosima.

OSNIVANJE UDRUŽENJA NA PODRUCJU KOTARA OSIJEK

Udruženje Beli Manastir - osnovano je 1946. sa sjedištem u Dardi, a 1956. sjedište je prenijeto u Beli Manastir. Pri osnutku je u Udruženje bilo uclanjeno oko 350 clanova, a danas ono broji 1746 clanova. Udruženje od 1956. ima svoju KUP-i i 564 clanova. Udruženje je pokazalo narocitu brigu za svoje clanstvo u pogledu ostvarivanja zakonskih prava iz podrucja /OVO SI DOSAD IMAO)


OVO JE NOVO             socijalnog osiguranja. Iniciralo je čak tri javne rasprave u Dražu, Batini i Luču, gdje se radilo o starim, neukim ljudima, koji nisu mogli ni znali dokazati svoj radni staž dokumentima, već putem svjedoka, pa i ti iskazi su bili manjkavi. Brojni su mještani došli na ove rasprave, kao i rukovodstvo SSRNH-e i tu je dokazana materijalna istina i ti su stari ljudi dobili zasluženu mirovinu.

Općinska skupština u Belom Manastiru prenijela je jednu zgradu iz općenarodne imovine na Udruženje, pa tako i ono ima sada svoj društveni dom, u kome će moći ispunjavati sve svoje zadatke, na koje ga obavezuju naša Pravila.

Udruženje nabavlja za svoje članove i ogrjev po znatno nižim cijenama. Ovakav je rad stvorio zavidan ugled i povjerenje u rukovodstvo Udruženja.


Udruženje Donji Miholjac- 0snovano je 21. rujna 1947. Imalo je u to vrijeme malobrojno članstva zbog toga što su penzioneri tada bili samo bivši službenici, dok radnika-penzionera nije bilo. I kasnije je broj penzionera sporo rastao iz razloga, što je to mahom poljoprivredno područje sa slabo razvijenom industrijom, a s velikim brojem individualnih poljoprivrednih gospodarstava.

Udruženje nema još ni danas, bar donekle pogodnih prostorija za svoj rad i zbog toga se ograničilo gotovo isključivo na najnužnije otpravljanje  administrativnih poslova. Sva nastojanja upravnih odbora, da dođu do društvenih  prostorija, ostala su bez uspjeha. Međutim se sada s novim rukovodstvom na čelu ima nade, da će se naći izlaz i ono će moći ispunjavati sve zadatke, što proističu iz naših Pravila.  Udruženje broji 810  članova, a nema svoje KUP-i, premda su takvu organizirala i brojčano slabija Udruženja.


Udruženje Đakovo-  Udruženje je osnovano 27. listopada 1946. zaslugom Dvoržak Stjepana, penzionera iz Đakova. U početku je rad bio veoma težak, jer Udruženje nije moglo dobiti ni najnužniju prostoriju i zbog toga se sav rad obavljao po privatnim stanovima. Ovakav je mukotrpan rad trajao do 1950.  kada Udruženje dobiva jednu sobu u prostorijama NF-a. No to nije dugo potrajalo i Udruženje se u kratkom vremenu seli dva puta, dok se konačno ne ustaljuje u jednoj privatnoj kući, gdje se i danas nalazi.  Za vrijeme svoga postojanja Udruženje je udovoljilo svojim zadacima. Pomagalo je djelom i savjetima svojim članovima u svima njihovim potrebama.

Udruženje ima svoju KPU-i, osnovanu 1. kolovoza 1948, ali na žalost ona broji svega oko 200 sudionika, dok je u Udruženje učlanjeno oko 1600 penzionera svih kategorija. Ova vrlo korisna ustanova nije mogla dosada naći ono pravo građanstva, koje bi trebalo imati po svojim humanim zadacima.

S obzirom da su u našoj zajednici tokom vremena nastale nove prilike, koje iziskuju i kod nas novi način rada, to je neophodno da ovo inače dobro Udruženje dođe do prikladnih društvenih prostorija, u kojima će moći izvršavati sve svoje mnogobrojne zadatke.


Udruženje Našice-Osnovano je 15. srpnja 1946. Za osnivanje udruženja imao je najveću zaslugu Milan Hržić, kao bivši dugogodišnji njegov predsjednik. Udruženje je u početku brojilo svega oko 200 članova, a tokom vremena članstvo je naraslo na oko 1000. Ono je osnovalo 8. rujna 1951. svoju KUP-i, koja ima 81 sudionika.

Udruženje nije razvijalo, a niti danas još ne razvija bilo kakvu društvenu djelatnost. Međutim, ono se stara, da svi penzioneri dođu do svojih prava, što proizlaze iz odredaba zakona s područja socijalnog osiguranja. Za razvijanje drugih djelatnosti udruženje nema smještajnih mogućnosti. Ono radi u jednoj prostoriji u sklopu ostalih društveno-političkih organizacija općine Našice.

Udruženje održava dva puta godišnje sastanke penzionera svih kategorija, gdje im daje sva potrebna obavještenja o obnarodovanim zakonima, kao i o onima, koji su na pomolu.

U Sušine-Đurđenovcu dobro radi tamošnje povjereništvo.


Udruženje Nova Gradiška- Osnovano je 1. travnja 1947. Prvi funkcioneri su bili Petroci Viktor, predsjednik, Farkaš Franjo blagajnik i Bešlić Stjepan, tajnik. Petroci Viktor je 10 godina vodio Udruženje u svojstvu predsjednika, pa i danas je još član Plenuma i vrlo mnogo koristi svojim iskustvom i savjetima.

Već je u svom prvom početku Udruženje pokazalo smisao za korisnu suradnju sa svim društveno-političkim organizacijama i organima vlasti i ta korisna veza se i danas održava. Osobitu aktivnost je ispoljilo Udruženje u pomoći članstvu oko ostvarivanja njegovih prava. KUP-i osnovana 1. siječnja 1948. Godine 1947. pri svome osnutku Udruženje je brojilo 249 članova, a danas ih je 2440, od kojih su 1330 sudionici KUP-i.

Udruženje nema odgovarajućih društvenih prostorija. Baš zbog toga se i ograničilo na vršenje administrativnih poslova, dok ostali mnogobrojni zadaci ostaju ne izvršeni ili se samo djelomično izvršavaju. Udruženje nastoji, da dođe do svoga društvenog doma i da se onda daleko više posveti društvenom radu i pruži sve ono članstvu, što naša Pravila predviđaju.


Udruženje Orahovica- Osnovano je 1. srpnja 1946. zaslugom Ostojčić Luke, Panić Jove i Kolarek Josipa sa svega 40 članova, a danas ono broji 918 članova. KUP-i osnovana je 1. siječnja 1952.  i sada  ima 506 sudionika. Rad se u prvo vrijeme sastojao u omasovljavanju organizacije pod vrlo teškim materijalnim  prilikama. Udruženje nije imalo nikakvih određenih prostorija i neprekidno se selilo .

Godine 1949. članstvo je poraslo tek na oko 100 članova, ali unatoč tome je počeo aktivniji rad i tijesna suradnja sa svima društveno-političkim organizacijama i organima narodne vlasti.

Godine 1958. uslijed nepravilnog rada blagajnika, članstvo se počinje osipati, jer gubi vjeru u organizaciju, ali zalaganjem novog upravnog odbora kriza je prebrođena i Udruženje se brojčano znatno ojačalo.

Godine 1960. i 1962. Udruženje dobiva vrlo aktivna i sposobna rukovodstva, koja su svojim radom i autoritetom postigla vidne uspjehe. Novo rukovodstvo uspostavlja još tjesniju vezu sa svima društveno-političkim  organizacijama, društveno-političkim zajednicama i društvenim službama i pomaže članstvu u ostvarivanju njegovih zakonskih prava. Ugled Udruženja naglo raste i već 1962.  prilozima članstva, općinske skupštine i drugim darovima gradi svoj društveni dom, gdje ima vrlo dobre uredske prostorije i klub penzionera i invalida rada.

U svim akcijama javnog karaktera učestvuje i Udruženje, a za takav rad prima priznanja i pohvale. Zahvaljujući svijesti članstva i dobrom rukovodstvu penzioneri su angažirani u svima društveno-političkim organizacijama, a zbog svoga konstruktivnog rada su dobro poznati i priznati.


Udruženje Osijek-Osnovano je početkom 1946. zaslugom tadašnjeg predsjednika Jovanovac Franje i tajnika Korgut Đorđa. U Udruženje se je učlanilo oko 1030 penzionera, a sada je broj članova narastao na 8831.

Odmah u početku je Udruženje organiziralo dobru i stručnu pravnu službu tako, da je članstvo dobivalo kroz sve ovo vrijeme pravnu pomoć za ostvarivanje prava po zakonima iz oblasti socijalnog osiguranja. Pored toga se Udruženje bavilo i s ekonomskim problemima svoga članstva nabavljajući mu pod povoljnijim uvjetima ogrjev i zimnicu. Na 1. siječnja 1948. osnovana je KUP-i, koja se pokazala vrlo efikasnom.
Ona danas ima  4655 sudionika. Udruženje je koristilo i tamošnji "Starački dom" za smještaj svojih članova, kojima je bio takav smještaj potreban, tako da su se oni osjećali vrlo zadovoljni unatoč toga, što je zbog sastava štićenika život u takovim domovima veoma težak. Penzioneri su u domu dobili mir, dobru hranu i njegu. Već duže vremena Udruženje uporno nastoji, da se za penzionere sagradi poseban Dom-stacionar i u tu svrhu se udružilo sa "Crvenim Križem", a kako ima u tome pomoć i od općinske skupštine, vjerujemo da će uspjeti. Sve potrebne pripreme su učinjene, a najveći  dio novčanih sredstava je osiguran.
Veliki broj članova ovoga Udruženja se istakao u obnovi i izgradnji naše zemlje, koji su dali sve svoje umne i fizičke snage, a mnogi su bili za takav rad pohvaljeni i odlikovani, a neki čak i nagrađeni. Tako na pr. Tasliđić Faih je sudjelovao na izgradnji omladinske pruge svake godine, dok je ta izgradnja trajala.

Godine 1948. biran je za tajnika Udruženja Rašković Dragutin i zapravo od toga vremena nastupa novi period u razvitku Udruženja, kako u pogledu organizacije, tako i u širokom i razgranatom radu za dobro Udruženja i njegovih članova. KUP-i isplatila je u 1965. godini porodicama umrlih sudionika 5,085.000 st. dinara.

Pošto Udruženje nije imalo pogodnih društvenih prostorija, to je ono – svojim sredstvima – kupilo svoj današnji društveni dom. Rad na prikupljanju novčanih sredstava bio je dugotrajan, uporan i težak, ali je razumnom štednjom i upravljanjem novčanim sredstvima urodio plodom. Danas dom služi penzionerima i invalidima rada za njihovu kulturnu razonodu i izvršavanje mnogih zadataka, koja Pravila nameću.

Udruženje Osijek u svom djelovanju od osnutka do danas održava tijesne veze sa svima društveno-političkim zajednicama i Komunalnim zavodom za socijalno osiguranje, koga je obilno pomagalo u vršenju njegovih teških i kompliciranih dužnosti.


Udruženje Podravska Slatina - Osnovano je 1. svibnja 1946. zaslugom Aničić Slavka, koji je bio njegov dugogodišnji tajnik i blagajnik, a radio je svoj posao s mnogo volje i ljubavi. U početku (sve do 1951. ) Udruženje broji svega 140 članova, a od tada rapidno raste, tako da danas ima oko 1140 članova i dobro organiziranu KUP-i, koja je osnovana 1. srpnja 1956.  i koja danas broji 874 sudionika. Udruženje se dugo borilo sa smještajnim poteškoćama! Najprije se nalazilo u privatnom stanu tajnika, a potom se seli četiri puta, dok se konačno neustaljuje u svom novom društvenom domu.

Rukovodioci Aničić Slavko, Muselinović Savo, Dobrić Todor, Drobac Marko, Zaplotnik Josip i Gredelj Milivoje zaslužuju priznanje za rad u Udruženju. Udruženje neprekidno radi u najvećoj slozi sa svima društvenopolitičkim organizacijama, društveno-političkim zajednicama i organima javnih službi i brine se o svome članstvu, pa zato i organizacija i njeno rukovodstvo uživaju veliki ugled.

Od 1960. upravni je odbor vodio upornu akciju za pribavljanje vlastitog društvenog doma, u čemu štednjom  i prilozima članstva, društveno-političkih i radnih organizacija i uspijeva. U tu su  svrhu bile štampane zahvalnice, a vrijednost pojedine je bila 300 st. dinara. Od 1962. članovi su dobrovoljno uplaćivali od 500-2000 st. dinara.

Dom ima 3 velike sobe i pogodan je za rad po svim zadacima koji Udruženju padaju u dio. Udruženje nabavlja i ogrjev za svoje članstvo pod povoljnijim uvjetima.

Honorari funkcionera su simbolični s obzirom na uloženo vrijeme i rad, te koristi koje članstvo ima od organizacije. Veliki broj članova Upravnog odbora radi na dobrovoljno bazi.


Udruženje Slavonska Požega -Osnovano je 1. prosinca 1946. sa 200 članova, koliko je u to vrijeme bilo penzionera na području Slavonske Požege. Najzaslužniji su bili pri osnivanju Balog Slavko, Vukelić Luka, Paun Jakov i Blažević Mijat, koji je bio dugi niz godina predsjednik Udruženja.

Udruženje sudjeluje u svima akcijama svih ostalih društveno-političkih organizacija i zajednica, a penzioneri su birani u razna tijela tih organizacija. Udruženje ipak ne zaboravlja ni svoj zadatak: "brigu o penzionerima" i članstvo energično pomaže u ostvarivanju raznovrsnih prava.

Povećanje je članstva rapidno raslo (1946. godine 201, a 1965. godine 4151 član), a što je posljedica novih socijalističkih zakona, koji su dali pravo mnogim građanima na penziju, ali i solidnosti organizacije, u koju su se svi penzioneri učlanjivali i u koje su stekli povjerenje. KUP-i je organizirana 1. siječnja 1952. i tada se u  sudioništvo upisalo 714 sudionika, dok ih je danas 4028.

Naročitu energiju u radu ispoljava sadašnji upravni odbor na čelu s predsjednikom Milinović Ivanom, potpredsjednikom Čermušek Franjom i tajnikom Tejić Dušanom.

Godine 1964. Udruženje je dobilo od Skupštine općine Sl. Požega na najljepšem i najmirnijem mjestu zgradu s velikim dvorištem za društveni dom. Za uređenje zgrade i provođenje njenoj namjeni dali su svoje priloge Republički fond za socijalnu politiku i Savez penzionera i invalida rada SRH. Pored toga je i članstvo davalo dobrovoljno izdašne priloge u vidu dobrovoljnih radnih sati. Dvorište je pretvoreno u krasan park s ogromnim brojem stabala, ukrasnog bilja i raznih sadnica drveća. Dom je postao stjecište ne samo penzionera i invalida rada nego i njihovih prijatelja-građana.


Udruženje Slavonski Brod -Udruženje je osnovano 14. rujna 1946. i tada je brojalo svega 777 članova, a danas ih ima 4741. KUP-i osnovana je 1. ožujka 1948. sa 207 sudionika, a danas ih je 4164.

Udruženje se naglo razvijalo, a s razvojem su rasle i njegove poteškoće, zbog toga što se nalazilo u jednoj sobici nedovoljnoj čak i za obavljanje administrativnih poslova. Sve je to trajalo do 1960. godine, kada zahvaljujući upornom zauzimanju upravnog odbora na čelu s predsjednikom drugaricom Viktorijom Vulinović i razumijevanju predsjednika Općinske skupštine druga Buković Franje, dobiva ovo Udruženje iz općenarodne imovine u svoje vlasništvo zgradu pogodnu za društveni dom penzionera. Dom raspolaže s prostorijama za uredovnicu, klub i čitaonicu te s jednim jednosobnim stanom za domara i s jednim dvosobnim stanom.

Uspjeh ovog Udruženja leži i u  tome, što se rukovodstva nisu često mijenjala, tako da je kontinuitet dobro postavljenog početnog rada bio osiguran. Od 1946. do danas su se izmijenila četiri predsjednika: Blaško Filip, Gorupić Stjepan, Dr. Švarić Milan, a od 1957. do danas Vulinović Viktorija.

Udruženje je sudjelovalo i danas još učestvuje u svim akcijama društveno-političkih organizacija i zajednica, pa su njegovi mnogi članovi i odlikovani. Udruženje se brine o zaštiti prava svojih članova. Ono i obilazi svoje bolesne drugove, a od 1960. nabavlja ogrjev i zimnicu za članstvo. Kod prikupljanja za postradale od elementarnih nesreća u SFRJ Udruženje je uvijek priteklo u pomoć sa znatnim prilozima.


Udruženje Valpovo -Osnovano je 7. listopada 1947. sa 186 članova s područja Valpova i Belišća, zaslugom Herak Ivana, koji je bio i njegov prvi predsjednik. Broj članstva se uskoro povećao na 520, a danas broji 1622 člana. Na 1. siječnja 1948. osnovana je KUP-i, i danas broji 3015 sudionika, od kojih otpada na Belišće 1504.

Na 20. svibnja 1952. Belišće se izdvaja u zasebno Udruženje, a 1963.  se ponovo spaja s Udruženjem Valpovo u jedinstvenu organizaciju. Povjereništvo Belišće ima svoj društveni dom s dobro organiziranim klubom, a pored toga ono organizira i česte izlete u okolicu u svrhu razonode članstva.

Novo rukovodstvo Udruženja Valpovo posvećuje u posljednje vrijeme veću pažnju kulturno-zabavnom životu svojih članova, te osniva čitaonicu i priprema druge akcije i aktivnosti.


Udruženje Vinkovci -Osnovano je 12. kolovoza 1945. ali je u njemu bilo u toku prve dvije godine dosta trzavica, koje su se i kasnije u manjem opsegu ponavljale. Za njihovo otklanjanje su najviše pridonijeli u prvo vrijeme Sremčević Čedomir i Katalinić Vlado, a kasnije gotovo svi članovi upravnih odbora.

Upravni odbori su podržavali vezu sa svima organizacijama, koje rade oko izgradnje socijalizma u našoj zemlji. U radu i brizi za članstvo su se istakli svi dosadašnji predsjednici i tajnici i to: Modor Ante (izabran za doživotnog počasnog predsjednika), i Sanarđija Marko (8 godina predsjednik), pod čijim se rukovodstvom razvio društveno-zabavni i kulturno-prosvjetni život, a organizirao je i pjevački i tamburaški zbor. U početku je Udruženje brojilo svega 180 članova, a sada broji 3970 članova. KUP-i, koja je osnovana 18. travnja 1948. g., naglo se razvijala i od početnih 60 sudionika, sada ih ima 3220.

Godine 1960. Udruženje je kupilo u centru grada jednu zgradu, ali na žalost dovoljnu samo za uredske prostorije i za održavanje sjednica upravnog odbora i plenuma.

Osobitu brigu i aktivnost za uspjeh Udruženja je pokazivao njegov dugogodišnji tajnik (od 1953. ) Pajo Grgić, koji posvećuje naročitu pažnju ostvarivanju prava članstva po zakonima o socijalnom osiguranju. Udruženje povremeno priređuje i drugarske večeri, koje su dobro posjećene, a pored penzionera nađe se tu i omladina.


Udruženje Vukovar -Osnovano je 27. listopada 1946. zaslugom Zimonić Aleksandra, koji je bio njegov dugogodišnji predsjednik i Kaličić Josipa. Bez sredstava i s malim brojem, članstva oni su radili sve poslove od čišćenja prostorija pa do administracije. Isto tako uspjehu ovoga Udruženja mnogo su doprinijeli  Vulović Viktor (12 godina tajnik) i Kovačić Feliks (11 godina rukovodioc). Danas udruženje broji 3249 članova. KPU-i osnovana je 15. travnja 1948.  i broji danas 2817 sudionika.

Udruženje je pokazalo veliku aktivnost već u prvom početku svoga rada. Ono neprekidno surađuje sa svima društveno-političkim organizacijama i društveno-političkim zajednicama. Organizacijom stručne pravne službe znatno je pomoglo članstvu oko ostvarivanja njegovih zakonskih prava.

Godine 1962. dolazi za predsjednika Kosina Stanislav, a za tajnika Rogić Stjepan i oni ulažu mnogo truda, da Udruženje dođe do svoga društvenog doma. Konačno im je to uspjelo 1964.  Međutim je vodena stihija 1965. oštetila dom. Poslije je Udruženje uspjelo, da jednu zgradu nekako popravi (dom naime ima dvije zgrade), ali je kasnije i to upropašteno.

Upravni odbor ponovo nastoji, da bilo učešćem u izgradnji bilo posebnom  akcijo stvori sebi novi dom. Energija i odlučnost, kojom se tome poslu pristupilo je za svaku pohvalu, a to je i dokaz vitalnosti upravnog odbora, koji se iako teško pogođen ovom nesrećom ipak ne predaje.

U Iloku radi dobro tamošnje povjereništvo.


Udruženje Županja -Osnovano je 1. siječnja 1950. U samom početku imalo je svega 100 članova, a danas je poraslo na 760 članova. Očekuje se, da će se ove godine povećati za još oko 100 članova.  Udruženje se svojski brine za svoje članstvo, ali mu nedostatak pogodnih prostorija onemogućava neku veću društvenu aktivnost. Ima izgleda, da će im općinska skupština u bliskoj budućnosti izaći u susret i dati im prostorije, gdje će moći razviti svoj društveni život i izvršavati sve društvene zadatke, a ne samo administrativne. Udruženje ima dobro organiziranu KUP-i, koja je osnovana 1. siječnja 1954.  i danas broji 395 sudionika.


UDRUŽENJE KOTARA RIJEKA

Udruženje Buzet-Osnovano je 4. lipnja 1949. Kod toga su se istakli drugovi Mate Jagodić i Silvestar Draščić. Članovi udruženja pomagali su u dobrovoljnim radovima kod izgradnje naše zemlje poslije oslobođenja. Udruženje danas broji 81 člana. Vlastite Kase uzajamne pomoći nema. Iako malobrojno ovo udruženje dobro obavlja svoje zadatke, premda nema ni svojih vlastitih društvenih prostorija.


Udruženje Crikvenica -Ono je osnovano 1. rujna 1946. zaslugom Darinka Pavačića, koji je bio njegov dugogodišnji tajnik. On je uživao neodijeljeno povjerenje. Rukovodstvo je napustio zbog preseljenja u svoje rodno mjesto Čavle. Isto tako agilnost i mar Jauk Ante, kao i svih kasnijih rukovodioca do danas pridonijeli su uspjehu ovoga zaista agilnog  Udruženja. Udruženje je na početku imalo malen broj članstva i ono se sporo povećavalo tako da je 1951. brojilo 198 članova, a danas ih broji 2162. Ono ima vlastitu KUP-i, koja je osnovana 23. travnja 1953. i sada broji 1997 sudionika.

Nagli porast članstva uslijedio je dolaskom velikog broja radnih ljudi u penziju, kao posljedica novog socijalističkog zakonodavstva i nakon  nove teritorijalne podjele SRH, kada su fuzionirana Udruženja Novi Vinodol i Crikvenica. Udruženje pokazuje osobitu brigu oko ostvarivanja zakonskih prava svoga članstva. Zabavno-kulturnom i ideološko-političkom životu posvećuje se relativno manja briga iz objektivnih razloga. Područje ovoga Udruženja je turističko, pa su mnogi penzioneri i invalidi rada zauzeti tim poslovima.


Udruženje Delnice -Udruženje je osnovano 23 kolovoza 1946. s velikim oduševljenjem. Takovo raspoloženje vlada i danas u njemu, iako je ono naraslo od početnih oko 100 članova na 3200. Ono ima vlastitu KUP-i koja broji 2200 sudionika. Ona se razlikuje od onih u ostalim udruženjima po visini redovnih pomoći porodicama u slučaju smrti i po visini pozajmice sudionicima, kad im je ova potrebna. Naime redovna pomoć iznosi 40.000 st. dinara, a pozajmica isto tako 40.000 st. dinara, a kad su muž i žena sudionici, onda visina pozajmice može biti i 80.000 st. dinara.

Udruženje pomaže članstvo pri ostvarivanju zakonskih prava, čini Savezu konstruktivne prijedloge za izmjenu pojedinih zakonskih propisa i održava tijesnu vezu s društveno-političkom zajednicom i svima društveno-političkim organizacijama i javnim službama. Udruženje je sudjelovalo na svima javnim radovima i isticalo se visinom svojih priloga prilikom elementarnih katastrofa, koje su zadesile bilo koje područje naše Federacije, a isto tako i pri upisu Narodnih zajmova.

Uviđajući koristan rad Udruženja Općinska skupština predala mu je jednokatnu zgradu na trajnu upotrebu, gdje Udruženje uređuje sebi svoj dom, u kome će moći razviti još intenzivniji život.

Za rad Udruženja zaslužni su svi dosadašnji upravni odbori od 1946.  do danas, a osobito drugovi: Briški Antun, Pleše Josip, Tomac i Polić Stjepan.


Udruženje Krk -Udruženje je osnovano 11. kolovoza 1946.  Prvi predsjednik je bio  Crnobori Luka. U prvom početku Udruženje je počelo rad s velikim elanom, koji je postepeno opadao tako, da ono danas pokazuje najmanje aktivnosti u  našoj organizaciji.

Godine 1950. Udruženje je već raspolagalo s gotovinom od 10.000 st. dinara (višak prihoda nad rashodima) koju je podijelilo oskudnim i bolesnim članovima, a što je bio očit znak osjećaja humanosti i solidarnosti članstva. Međutim naglim razvojem turizma izgleda, da se članovi upravnog odbora više okreću prema njemu, nego prema svojoj organizaciji. Udruženje je pomoću Izvršnog odbora Saveza bilo dobilo i svoje odgovarajuće prostorije, međutim zbog neaktivnosti upravnog odbora, one su im opet oduzete.
Izvršni odbor Saveza učinio je sve, što je bilo moguće, da se ovo Udruženje učini aktivnijim, ali na žalost bez naročitih rezultata. Interesantno je, da su članovi upravnog odbora inače ugledni drugovi, koji bi mogli stvoriti jednu od najboljih organizacija, kad bi se u dovoljnoj mjeri posvetili ovome poslu. Bilo je čak i prijedloga s Krka, da se Udruženje ukine ili da mu se sjedište prenese u neko drugo mjesto, jer su njegova povjereništva daleko aktivnija, pa čak saobraćaju i neposredno sa Izvršnim odborom našega Saveza. Udruženje ima blizu 1000 članova i prema tome ima uvjete za samostalan život i rad.


Udruženje Labin -Udruženje je osnovano 1. studenoga 1951. i u početku se dosta teško uhodalo, a iz razloga što nije bilo riješeno pitanje optanata i što su manjkale društvene prostorije. Danas Udruženje broji 3006 članova i ima svoju KUP-i, koja je osnovana 1. kolovoza 1953. i danas ima 1508 sudionika.

Poslove Udruženja vodi drug Molec Petar, koji posvećuje mnogo briga radu svoje organizacije, iako zbog sastava članstva posao nije lagan. Pravna služba Udruženja je dobro organizirana i u njoj može članstvo dobiti sve pravne savjete.

Udruženje se sada nalazi u dosta teškim smještajnim prilikama. Naime poznato nam je, da Labin tone i da su mnoge njegove zgrade ruševne i oštećene, što je dovelo do teške situacije i naše Udruženje. Ovaj problem muči upravni odbor, pa je njemu posvećeno mnogo brige i vremena. Vjerujemo, da će problem riješiti Udruženje i tada će se posvetiti još više zadacima, koji proističu iz naših Pravila.


Udruženje Mali Lošinj -Ono je osnovano 1. listopada 1951. i danas broji 679 članova. Nema svoju KUP-i.
Upravni odbor se stara o svome članstvu, ali se više posvetio administrativnim poslovima, nego ostalim zadacima, koji proističu iz naših Pravila. Međutim članstvo je zadovoljno s radom svih svojih dosadašnjih upravnih odbora.


Udruženje Opatija -Udruženje je osnovano 12. rujna 1948. s povjereništvima: Brseć, Mošć. Draga, Lovran, Ika-Ičići i Matulje. Na čelu udruženja su bili zaslužni članovi: Edo Drndić, Dr. Matko Brnčić, Ivan Sretkov i Julije Fišer, koji su mnogo doprinijeli pravilnom funkcioniranju Udruženja. Među članovima je bilo vrijednih i istaknutih boraca, književnika i kulturnih radnika kao: Edo Drndić, Viktor Car Emin, Ivan Malinar, Anton Batagaj i drugi. U Udruženju ima penzionera bivše Austrije, Italije, Madžarske, Čehoslovačke i Poljske. Ono broji danas 2622 člana. Na 1. listopada 1949. započela je poslovanjem njegova KUP-i, koja danas broji 2063 sudionika.  

Veliki priliv članstva osjetio se odmah poslije donesenih prvih zakonskih propisa o mirovinskom osiguranju, kao i razvojem turizma. Naime mnogi penzioneri i invalidi rada iz svih krajeva naše Federacije počeli su se naseljavati na području Opatije, a ta migracija i danas još traje iako usporeno. Ovo je imalo i svojih reperkusija na KUP-i. Naime svi novo pridošli imali su odmah pravo i na sudioništvo u KUP-i, a kako se radilo vrlo često o starim i bolesnim ljudima, to ih je relativno veliki broj brzo umro. KUP-i je morala isplaćivati pozamašne svote porodicama umrlih, koje su često prelazile njene mogućnosti. Starosjedioci su stavljali prigovore, i tek se je intervencijom Izvršnog odbora Saveza uspjelo duhove smiriti.

Penzioneri i invalidi rada sele se u Opatiju iz više razloga. Klima je ovdje pogodnija nego u unutrašnjosti, a naročito za one s bolestima pluća (astme i emfizemi pluća). Ogrjev je tu znatno manje potreban zbog pogodnijih klimatskih prilika, a što znatno snižava troškove života. Prvi su doseljenici uspjeli zamjenom svojih ranijih stanova dobiti dobre stanove u Opatiji, pa se bave i kućnom radinosti – izdavanjem soba domaćim i stranim turistima.

Udruženje ima dobro organiziraju pravnu službu, od koje članovi dobiju sve potrebne pravne savjete. Društveno-zabavni život i ideološko-politički rad isključivo za penzionere slabo je razvijen, a zbog toga što u Opatiji ima dosta kvalitetnih priredbi (festivali, koncerti, opera itd.) i predavanja, koje i penzioneri i invalidi rada posjećuju.

Upravni odbor inače vodi mnogo brige o svome članstvu i čini prijedloge Izvršnom odboru Saveza za izmjenu pojedinih zakonskih propisa i ukidanje mnogih nepravednosti i anomalija.


Udruženje Pag -Udruženje je osnovano 1946. zalaganjem penzionera Rumetović Grge, Graše Antuna, Kunlića Šime, Jukića Jure i Buljeta Benedikta. Vlastita KUP-i osnovana je 1952.

Političkim radom istakli su se članovi: Jukić Jure i Sabolić Mate. Jukić Jure je aktivno sudjelovao u NOR-u, a poslije oslobođenja biran je za narodnog zastupnika u Hrvatski Sabor, gdje je dostojno zastupao interese svoga kraja.

Broj članstva u Udruženju jeste 380, a sudionika u njegovoj KUP-i 461. Prirodno je da se s ovim brojem članstva ne mogu poduzimati neke naročite akcije, jer za njih treba sredstava, kojih Udruženje nema. Ono ipak vodi brigu o članstvu i stara se, da članovi dođu do svojih zakonskih prava.


Udruženje Pazin -I ovo je Udruženje osnovano tek 1951. a za njegov osnutak i kasniji dugogodišnji rad najzaslužniji je Defar Janko. Organizacija je u početku dosta teško napredovala. Prva skupština je bila koliko burna, toliko još više tužna! Više stotina žena mlađih i starijih prisustvovalo je skupštini u crno odjevene, a njihova primanja ni penzijska i invalidska a ni zaposlenja, nisu bila riješena.

Pazinština je poznata kao kraj, koji je zadržao svoju hrvatsku nacionalnost i budno je čuvao unatoč najžešćeg fašističkog terora. Mnogi Pazinčani su sudjelovali u NOR-u, a mnogi su postali žrtve fašističkog terora bilo kod kuće bilo u logorima. Poslije oslobođenja se vidjelo, da su žrtve ogromne, i da je veliko nezadovoljstvo žena palih boraca i žrtava fašističkog terora, što se njihovo pitanje temeljitije ne rješava. Međutim uskoro poslije te skupštine počelo se ozbiljno raditi da se, koliko je to samo ekonomski bilo moguće, taj problem riješi. Doneseni su novi zakonski propisi o mirovinskom osiguranju udova palih boraca i žrtava fašizma, i RVI-a. Omogućeno je zapošljavanje i problem je bio u glavnom riješen.

Udruženje ima danas 542 člana, a njegova kasa uzajamne pomoći 37 sudionika.

Da bi se pomoglo stradalnicima Udruženje je organiziralo svoju pravnu službu na čelu s drugom Bančićem, koja je uložila sve svoje znanje i snage, da se pitanje penzionera i žrtava fašističkog terora, što potpunije i što pravednije riješi. Ovakav rad Udruženja stvorio mu je ugled kod građana i zainteresiranih masa i njegovo brojno stanje počelo je naglo rasti.

Udruženje posvećuje pažnju i kulturno-prosvjetnom te ideološko-političkom uzdizanju svoga članstva. Osjeća se nedostatak pogodnih društvenih prostorija, gdje bi se društveni život članova intenzivnije razvijao, a za njegov razvoj Udruženje ima kadrovskih mogućnosti. Udruženje ima kadrovskih mogućnosti. Udruženje Pazin predstavlja danas zaista jednu našu solidniju organizaciju.


Udruženje Poreč -Udruženje je osnovano 1. veljače 1950. sa svega oko 40 članova, pa je postepeno naraslo na 583 člana. Ono ima svoju KUP-i koja je osnovana 1. srpnja 1956. g. I ovdje je nastupio nagli porast članstva zahvaljujući našem socijalističkom zakonodavstvu o pravu na penziju i migraciji penzionera i invalida rada u Poreč s drugih područja naše Federacije.

U početku je rad bio vrlo težak, jer Udruženje nije imalo ni prostorije ni najpotrebniji namještaj. Međutim upornom borbom Udruženje je uspjelo dobiti donekle odgovarajuće prostorije. Izvršni odbor našega Saveza kupio mu je i poklonio novi odgovarajući namještaj.

Struktura članstva se ubrzo mijenjala i u upravni odbor su dolazili sposobni drugovi tako, da je odbor postao sposoban izvršavati sve zadatke, što mu ih Pravila nameću.

U prvom početku organizacije i uopće za njeno oformljenje naročito su bili zaslužni drugovi Gortan Ivan, Smerdelj Juraj, Škoda Emanuel i  Zecchini Petar. Danas ovo Udruženje predstavlja solidnu organizaciju, sposobnu da radi u interesu članstva i zajednice. Potrebne su mu za tu svrhu svakako bolje društvene prostorije.


Udruženje Pula -Ono je osnovano 14. svibnja 1949.  Među ostalima zasluga pripada za njegovu organizaciju drugu Carpanetti Dominiku. S obzirom da je Udruženje dosta kasno osnovano, ono je ipak imalo već u početku relativno veliki boj članstva, tako da je već 1951. brojalo 2031 člana, a danas broji 4974 člana. Njegova KUP-i, je osnovana 1. kolovoza 1953. godine, i sada broji 194 sudionika.

Udruženje je vrlo dobro organiziralo svoju pravnu službu, tako da penzioneri i invalidi rada dobivaju pravnu pomoć iz svih oblasti zakonskih propisa. Ono posvećuje pažnju i ideološko- političkom uzdizanju i izgrađuje svoje članstvo, koliko mu to prilike dozvoljavaju. S obzirom da je Pula središte raznih festivala i da je u njoj razvijen društveno-zabavni život, to samo Udruženje manje radi u tom pravcu, ali nastoji, da penzioneri i invalidi rada na tim javnim manifestacijama sudjeluju. Udruženje  održava tijesne veze sa svima društveno-političkim organizacijama i pomaže njihov rad. Naročito dobra sloga vlada među svima penzionerima i invalidima rada bez obzira, kojoj nacionalnosti pripadaju. Udruženje je uložilo mnogo truda, a osobito njegov upravni odbor u svojstvu rukovodstva Koordinacionog odbora, da se nađu pravilna rješenja za sve penzionere i invalide rada na području Istre, gdje je postojao poseban problem poslije Oslobođenja od fašističke okupacije.

Da bi Udruženje moglo još više razviti svoju društvenu aktivnost, ono poduzima energične korake, da dođe do svoga kluba i ima nade, da će u tome uspjeti, zahvaljujući sadašnjem svome ugledu i energičnom rukovodstvu. Ovo je Udruženje činilo usluge i mnogim našim drugovima iz unutrašnjosti, zalažući se, da im se omogući jeftino ljetovanje u lijepom i higijenski uređenom socijalnom Domu grada Pule na Verudi.

Za uspjeh Udruženja naročito su zaslužni drugovi, već spomenuti Carpanetti, nadalje Gašparov Ivan, Balanca Henrik, Grahalić Josip i Maksa Ivan. Ovaj posljednji iako invalid rada bez obje noge, posveto je sav svoj život od 1949. do svoje smrti 1965. organizaciji. Nepokretan i bez invalidskih kolica neumorno je radio na jačanju organizacije i u tome je nalazio sadržaj i smisao svoga života. Pogođen nemilosrdnim udesom nije postao neprijatelj drugu, već obratno njegov najiskreniji prijatelj. Drug Grahalić i kao predsjednik i kao član upravnog odbora ulagao je i ulaže ogroman napor za podizanje životnog standarda penzionera. Radnik i revolucionar on upotrebljava sve svoje veze i sjajnu političku prošlost za pomoć penzionerima i invalidima rada.

Vjerujemo, da će sadašnji podmlađen upravni odbor na čelu s drugom Buršićem uspjeti da dođe do svoga kluba i da će izvršavati sve zadatke, koji proističu iz odredaba naših Pravila.


Udruženje Rab-Udruženje je osnovano 14. srpnja 1946. zaslugom nekolicine članova, koji su odmah uvidjeli potrebu jedne ovakve organizacije. Među njima osobito su zaslužni: Vrcan Šime i Zudenigo Dušan. Vrcan Šime obavljao je od kapitulacije Italije tj. od 10. rujna 1943. do 19. travnja 1944.  poslove u MNO-u Mjudanija na Rabu u svojstvu tajnika, a nakon toga obavljao je razne poslove u organima  narodne vlasti u komuni.  Po organizaciji Udruženja  biran je za njegovog predsjednika. Drug Zudenigo Dušan pošao je istim putem, kao i Vrcan. Godine 1945. izabran je za odbornika MNO-a u Rabu i bio je rukovodilac kancelarije odbora do 1947.

Svi upravni odbori zalagali su se za svoje članstvo, dajući mu pravnu pomoć i prema svojim mogućnostima davali su najsiromašnijima i novčane pomoći. Udruženje broji danas svega 485 članova, a njegova KUP-i, koja je osnovana 15. svibnja 1952.  broji danas 553 sudionika. Ono razvija i kulturno-zabavni život među svojim članstvom, a i  ideološko-politički ga uzdiže. Svoje obaveze prema Izvršnom odboru Saveza izvršava veoma savjesno i točno. Udruženje šalje izvještaje točno i na vrijeme, kao i zapisnike sa svojih sjednica.

Međutim unatoč zalaganja veoma dobrih upravnih odbora, oni ipak nisu uspjeli riješiti pitanje društvenih prostorija. Za ovo ima i objektivnih razloga. Rab je postao prvoklasni turistički centar, pa je sve podređeno turizmu i sve su prostorije u njegovu svrhu iskorištene.

Izvršni odbor Saveza je nastojao, da u tom pogledu pomogne ovome Udruženju i obraćao se na društveno-političku zajednicu i društvenopolitičke organizacije i molio ih, da se pitanje prostorija riješi. Obećano je rješenje toga problema, ali je ostalo samo pri obećanju. Sadašnje prostorije ovoga našeg dobroj Udruženja su nemoguće i za redovan administrativni rad, a kamo li za rješavanje ostalih naših mnogobrojnih zadataka. Samo savjesti i svijesti drugova ima se zahvaliti, da u takvim prostorijama uopće rade, a bez nekih svojih vlastitih, materijalnih koristi.


Udruženje Rijeka -Poslije rata postojala su na današnjem području općine Rijeke Udruženja Rijeka I i II i Rijeka III. Udruženje Rijeka I i II osnovano je tek 20. ožujka 1948. zauzimanjem drugova Perkovich Guisseppa, Malateste Antuna i Paljana Franje. Mnogo je članova ovoga Udruženja bilo u revolucionarnim pokretima, mnogi po talijanskim i njemačkim logorima, a mnogi su u NOR-u izgubili djecu i rođake.

Udruženje Rijeka III (Sušak) radilo je od 20 kolovoza 1946.  Naime tamo je već postojalo Društvo državnih i samoupravnih činovnika, koje je imalo osnovni zadatak: prikupljati sve penzionere s područja Sušaka, Grobnika i okoline, voditi brigu oko uređenja penzija, zdravstvene zaštite, ishođenja prava i dijeljenja karata za garantirano snabdijevanje. Prirodno je,  da ovakav rad nije mogao zadovoljiti novo revolucionarno socijalističko društvo, a niti je postojeće društvo moglo prerasti u nama potrebno Udruženje. Zato je stvoreno novo s novo izabranim rukovodstvom. Stvarana su  odmah i povjereništva: Kastav, Kukuljanovo, Škrljevo, Krasica, Zlobin, Hreljin, Orahovica, Pasac, Draga i Bakar.

U Udruženju Rijeka III posao se odvijao na najbolji način, iako je dolazilo do sukoba mišljenja i žučnih diskusija, a osobito 1948. , kada je smijenjen tajnik Mikuličić, i izabran novi Perović Ivan. Oba Udruženja Rijeke imala su svoje KUP-i.

S obzirom, da su Sušak i Rijeka postali jedinstveni grad, oba Udruženja spojena su u jedno Udruženje 1955. Ovo je spajanje bilo neophodno i iz političkih razloga. Dva bratska grada, gradovi jednog naroda, odvojeni nasilnim putem 1918. tuđinskom okupacijom, jedva su dočekali Oslobođenje, pa je trebalo i sve ono ukloniti, što ih je podsjećalo na odvajanje. U početku to nije išlo lako, jer su oba Udruženja htjela sačuvati svoju punu autonomiju, ali objašnjavanjem potrebe, uspjelo se dokazati i korisnost same fuzije.

Za prvog predsjednika ujedinjenih Udruženja izabran je Rukavina Marko, a za tajnika Žiganto Egidije. Poslije obavljenog spajanja oživio je rad ovog Udruženja i ono se počelo baviti i kulturno-prosvjetnim radom, i već je te godine brojilo 6000 članova, a danas ih ima 12448. Godine 1957. uređena je knjižnica i čitaonica koju posjećuje dosta velik broj penzionera i invalida rada. Knjige su nabavljene dijelom kao darovi penzionera, a dijelom su kupljene. Udruženje ima vlastitu KUP-i koja broji 10.192 sudionika.

Ideja, da se u Rijeci izgradi suvremeni "Dom penzionera", u koji bi se mogli smjestiti penzioneri i invalidi rada, koji svojim ranijim radom zaslužuju bolji smještaj, nego što su im ga mogli pružiti socijalni domovi tz. domovi staraca, rodila se već 1958.  Inicijativu je dao predsjednik Udruženja, a prihvatio ju je upravni odbor. Izabran je poseban odbor za izgradnju Doma, u kome su bili: Rukavina Marko, predsjednik i Cuculić Justin, tajnik. Počelo se s prikupljanjem sredstava, u čemu se i uspjelo. Dom je sagrađen i useljen 15. ožujka 1965. Izgradnja Doma i oprema stajali su cca  250 milijuna st. dinara (danas mu je vrijednost preko 400 milijuna st. dinara). Kapacitet mu je 125 kreveta u jednokrevetnim i dvokrevetnim sobama, a s malim brojem  trokrevetnih soba. Uspjeh Udruženja je zaista zavidan tim više, što se u uspjeh oko toga doma sa skepsom gledalo.

Udruženje ima veoma dobro organiziranu pravnu službu. Surađuje sa svima društveno-političkim organizacijama i društveno-političkom zajednicom, gdje uživa vrlo visok ugled. Ono nabavlja za svoje članstvo zimnicu i to one artikle svakodnevne potrebe, do kojih penzioneri i invalidi rada vrlo teško dolaze zbog visokih cijena u Rijeci.

Najveća teškoća u radu Udruženja je bio nedostatak odgovarajućih uredskih prostorija. No i to je pitanje riješeno i dodijeljene su mu prostorije, a ima izgleda, da će se moći još i proširiti. Sada Udruženje ima i svoj klub s knjižnicom i čitaonicom, te buffetom zatvorenog tipa.

U svojstvu rukovodstva Koordinacionog odbora Udruženje je pružilo korisnu pomoć svima Udruženjima na području razgranatog riječkog regiona, a što nije mali posao, ako se ima u vidu, da baš na području kotara Rijeka ima veliki broj penzionera i invalida rada.

Prilikom reorganizacije teritorija SRH 1962. i ukidanja pojedinih općina u sastav Udruženja ušlo je i bivše samostalno Udruženje Bakar, koje je postalo povjereništvo i koje i dalje vrlo dobro obavlja svoj posao u krilu matičnog udruženja.


Udruženje Rovinj - Ono je osnovano 1949., a započelo sa stvarnim radom tek 1951. pod dosta teškim uvjetima uostalom kao i većina Udruženja u Istri. Na području Rovinja ostao je stanoviti broj penzionera korisnika talijanskog socijalnog osiguranja, veći broj onih, koji su čekali, da im penziju riješi naše socijalno osiguranje i konačno penzioneri, koji su migrirali na ovaj teritorij s čitave Jugoslavije, jer su tu mogli kupiti skromnim sredstvima stanove, pa i kuće, ili bar iznajmiti stanove, jer ih je bilo praznih poslije odlaska velikog broja Talijana u Italiju. Ovakve okolnosti nametale su potrebu jedne organizacije, koja će ova pitanja riješiti. To je bio podstrek, da se organizira Udruženje.

Prve skupštine Udruženja bile su dosta burne, jer su mnogi tražili prava, koja nisu mogli dokazati. Skupštine su bile dosta zamorne, jer se sve odvijalo dvojezično, na našem i na talijanskom jeziku, a to je produžavalo tok skupštine i zamaralo učesnike. Međutim stanje se ubrzo normaliziralo, ali su ipak još dugo vremena ostala pojedina pitanja neriješena zbog specifičnih prilika. Tek se je kasnije uspjelo to riješiti.

U Rovinj su pristizali novi penzioneri, među njima  i učesnici NOR-a. Izbor kadrova je postao znatno veći i to je pomoglo, da je Udruženje ubrzo steklo ugled i povjerenje, koje zaslužuje.

Danas Udruženje broji 1063 člana. Vlastite KUP-i još nema. Udruženje ima još i sada izvjesnih poteškoća, a naročito u pogledu kulturnog-prosvjetnog i ideološko-političkog rada zbog toga, što mu je članstvo raštrkano, a stari penzioneri – talijanske nacionalnosti ne vladaju potpuno našim jezikom.

Ovo ima utjecaja i na raspačavanje našeg lista "Glas penzionera". Udruženje ne postizava 10% pretplatnika iz redova članstva, koliki se broj smatra kao zadovoljavajući.


Udruženje Senj -Udruženje je osnovano 7. listopada 1946. zaslugom pokojnog Bašić Vinka. Ono je sudjelovalo u svim dobrovoljnim radnim akcijama i pomagalo je intenzivno rad svih društveno-političkih organizacija.

Udruženje ima dobro organiziranu pravnu službu, koja tako vrši svoju dužnost, da se penzioneri i invalidi rada s njegovog područja rijetko obraćaju za pravnu pomoć Izvršnom  Saveza. Ovo Udruženje je bilo jedno od prvih, koje je sebi priskrbilo vlastiti društveni dom. Istina dom je vrlo skroman, ali ipak zadovoljava potrebe, za koje je namijenjen.

Za pravilan rad Udruženja zaslužni su svi njegovi dosadašnji upravni odbori, a posebno Dobrila Ivan kao njegov dugogodišnji predsjednik i rukovodilac. Udruženje broji danas 1445 članova, a njegova KUP-i koja je osnovana 10. listopada 1947. - danas ima 1351 sudionika.


Udruženje Umag -Poslije ugovora s Italijom i sređivanja prilika u Istri otpočelo se s organizacijom Udruženja na području komune Umag. Međutim svi dosadašnji upravni odbori zakazali su i ovo Udruženje vrlo slabo radi svoje administrativne poslove. Ono baš nikako ne izvršava ostale zadatke, koji proističu iz Pravila našega Saveza.

Izvršni je odbor nastojao, da Udruženju pomogne, da ga oživi i da mu dade smisao rada, ali u tome nije imao uspjeha. Odlazili su u Umag najodgovorniji rukovodioci naše organizacije iz Zagreba. Odlazio je tamo više puta predsjednik Kotarskog koordinacionog odbora bivšeg kotara Pule. Angažirani su aktivni sindikati, kao i druge društveno-političke organizacije, nastojeći da Udruženju pomognu, ali sve je bilo bez nekog uspjeha. Zamoljeni su drugovi poznati revolucionarni radnici (sada penzioneri), da se angažiraju i oforme Udruženje i da  ga stave na zdrave noge, ali ni to nije pomoglo.

Poslije nove teritorijalne podjele naše Republike 1962. g. ukinute su općine: Buje i Novigrad i stvoreno je jedno Udruženje sa sjedištem u Umagu. Dok je ranije Udruženje u istarskom Novigradu relativno
dobro radilo, poslije fuzije i njegov rad je umrtvljen.

Udruženje u Umagu ne podnosi mjesečne izvještaje, a od 1965. ni obračune. Požurke ne pomažu, a vjerujemo, da je to zbog toga, što se drugovi bave kućnom radinosti, pa se posvećuju turizmu, jer im se ne isplati raditi u Udruženju uz simbolične nagrade. Međutim s malo truda, savjesti i svijesti članova moglo bi se stvoriti našu solidnu organizacionu jedinicu jer na tom terenu ima dosta penzionera i invalida rada.


UDRUŽENJA KOTARA SISAK


Udruženje Dvor na Uni - Udruženje je osnovano 4. kolovoza 1946. godine zaslugom drugova: Bačić Ilije, Slijepčević Andrije, Vanić Ilije i Strineke Marka.  Pokojni Strineka bio je i dugogodišnji član Izvršnog odbora našeg Saveza, gdje se isticao svojim zrelim prijedlozima kod donošenja prvih Zakona iz oblasti mirovinskog osiguranja i točnim dolaženjem na sjednice Izvršnog odbora.

Rad Udruženja se sastojao u obavljanju administrativnih poslova i brizi, da penzioneri dođu do svojih zakonskih prva. Udruženje je počelo intenzivnijim životom dolaskom u upravni odbor druga Stambolije Milana, mučitelja u penziji, koji se nesebično posvetio radu u organizaciji, nastojeći da ju podigne na razinu, na kojoj treba da bude jedna današnja društveno-politička organizacija. Na žalost Udruženje ima veoma slabe i nezdrave prostorije, pa ne može izvršavati, kako bi htjelo i moglo sve zadatke, koji proističu iz naših Pravila, a osobito one u pogledu ideološko-političkog i kulturno-prosvjetnog rada. Međutim se upravni odbor stara, da to nadoknadi sastancima penzionera i izvanrednim skupštinama.

Udruženje broji danas 1020 članova. Vlastite KUP-i nema.

Upravni odbor se naročito ističe relativno čestim i konstruktivnim prijedlozima za izmjenu naših Pravila, koja po njegovom mišljenju nisu u svim svojim odredbama odraz potrebe i naše stvarnosti. Udruženje isto tako predlaže i najveću štednju u našoj organizaciji i zalaže se za podizanje društvenih prostorija, gdjegod je to moguće. Ono preporuča, da takve akcije pomogne izdašnije Izvršni odbor Saveza svojim sredstvima.


Udruženje Glina -Osnovano je 18. ožujka 1947. zaslugom pok. Radojčević Paje. Od svih tadašnjih članova upravnog odbora na životu se nalazi samo Arbutina Jovo. U to prvo vrijeme upravni je odbor najtješnje surađivao sa svim društveno-političkim organizacijama i pomagao ih u ispunjavanju njihovih zadataka.  Sa svoje strane organizirao je analfabetske tečajeve i starao se o unutrašnjem učvršćenju svoje organizacije.

Udruženje je ispočetka obuhvatilo svega 80 članova, ali je ono neprekidno raslo dolaskom novih penzionera i invalida rada, tako da danas broji 1025 članova. Vlastite KUP-i nema. U svome radu ono je imalo uzdizanja i padova već prema sposobnostima kadrova. Godine 1962. je utvrđeno slabo administrativno poslovanje i zbog toga su bili smijenjeni predsjednik i tajnik i izvršena reorganizacija upravnog odbora.

Dolaskom toga novog upravnog odbora na čelu s drugom Birač Jovom proširuje se rad, osnivaju se nova povjereništva. Organizacija postaje iz dana u dan sve aktivnija. Udruženje sudjeluje na dobrovoljnim javnim radovima u Glini i u svima drugim javnim akcijama Udruženje ima organiziranu pravnu službu, gdje članovi mogu dobiti pravnu pomoć i sve potrebne pravne savjete. I ovo se Udruženje bori sa slabim smještajnim prilikama.


Udruženje Ivanić Grad - Udruženje radi od 5. veljače 1950. Osnovano je zapravo na inicijativu Ivana Župančića već 1947. sa svega 13 članova pa zbog tako malog broja članstva nije moglo odmah ni ispoljiti neku aktivnost. Ono se postepeno brojčano jača, a osobito nakon 1962. , kada mu je pripojeno ranije Udruženje Novoselec-Križ, tako da danas broji 918 članova.

Članovi Udruženja aktivno rade u KUD-u "Posavec" pa svake godine priređuju koncerte u Ivanić gradu i drugim mjestima, kako vokalne tako i instrumentalne. Čak su dva puta nastupali u SR Srbiji. I ovo Udruženje nema svojih društvenih prostorija, što mu znatno otežava rad. Ono nema vlastite KUP-i.

Udruženje Kostajnica -Udruženje je osnovano 1. siječnja 1951.zaslugom Ferenčić Stjepana, koji je bio i njegov dugogodišnji predsjednik. Ispočetka je imalo svega 270 članova, što je iznosilo 98% penzionera s toga područja. Danas ono broji 588 članova. Vlastite KUP-i nema.

U početku zbog slaboga zalaganja ostalih članova upravnog odbora, većinu je poslova obavljao sam predsjednik. Samo velikom marljivošću i energijom uspio je on, da ih otpravlja na zadovoljavajući način. Godine 1962. Udruženju  je pripojeno ranije Udruženje Dubica. Tada se članstvo znatno povećalo.

Udruženje pruža članstvu pravnu i druge pomoći, a za njegov uspješan rad zaslužan je drug Stojaković Marko, ugledan građanin toga kraja, učesnik NOR-a i nosilac "Spomenice 1941", On je ujedno i član Republičkog i Izvršnog odbora Saveza već duži niz godina.

Udruženje Kutina -Osnovano je 6. listopada 1946. sa 180 članova zaslugom pok. Popović Pere, koji je neumorno radio na učvršćenju organizacije i prikupljanju članstva. Udruženje se odmah u početku zalagalo oko ostvarivanja prava penzionera po Zakonima iz oblasti socijalnog osiguranja. Pomagalo je društveno-političkim organizacijama u njihovom radu, što mu je stvorilo ugled kod članstva i povjerenje kod ostalih organizacija i organa narodne vlasti.

Članstvo se postepeno povećavalo i već 1958. učlanjeno je 1100 penzionera i invalida rada, a danas ih ima 1375. Pomanjkanje pogodnih društvenih prostorija znatno mu otežava rad. Redovni su poslovi ogromni uslijed čestih izmjena propisa iz oblasti socijalnog osiguranja, njihovih nedostataka i nejasnosti. Unatoč tome ove poslove Udruženje savjesno obavlja. I ako  organizacija uživa ugled u Kutini i ako rukovodstvo zaslužuje priznanje, ipak ni društveno-politička zajednica ni ostale društveno-političke organizacije Kutine ne pružaju Udruženju pomoć da dođe do odgovarajućih prostorija.

Upravni odbor se zalaže, da to pitanje riješi, pa čak i mnogi njegovi članovi sudjeluju u svima ostalim organizacijama u rukovodstvu ali im to ne pomaže, jer se sva nastojanja razbijaju na nerazumijevanju pojedinaca nadležnih da to pitanje riješe. Kad ovakvi pojedinci odu u penziju s visokim mirovinskim primanjima, ne učlanjuju se u Udruženje, jer "vjeruju", da su oni svoje lično pitanje potpuno riješili.

Udruženje je prikupilo 1 ½ milijuna st. dinara za podizanje vlastitih prostorija. Ono se nada, da će daljnjim prikupljanjem priloga od članstva, društveno-političkih organizacija, radnih organizacija i Komune uspjeti riješiti pitanje prostorija. Tada će se moći više posvetiti i ideološko-političkom uzdizanju i kulturno-prosvjetnom radu svoga članstva, a ne samo administrativnom poslovanju. Ono ima vlastitu KUP-i, osnovanu 2. lipnja 1963. i ona danas broji 690 sudionika.


Udruženje Novska - Udruženje je osnovano 27. svibnja 1947. a osnovali su ga drugovi, što  su aktivno sudjelovali u NOR-u ili s ga aktivno pomagali. Ono danas broji 1026 članova, a njegova KUP-i koja je osnovana 29. ožujka 1947. ima 1160 sudionika. Godine 1962. Udruženju je pripojeno ranije Udruženje Jasenovac, koje je pretvoreno u povjereništvo, ali s gotovo potpunom autonomijom.  Ostavljena mu je čak i njegova KUP-i. Ovo je učinjeno zbog toga, što je ono  kao Udruženje djelovalo vrlo dobro i korisno , kako za zajednicu, tako i za članstvo.

Svi upravni odbori potpuno su izvršavali svoje zadatke, a današnji na čelu s tajnikom Koran Stjepanom (koji već preko 10 godine obavlja  tu dužnost) radi na puno zadovoljstvo svoga članstva.


Udruženje Petrinja -Osnovano je 27. travnja 1947. sa svega 60 članova, i već ih je 4. srpnja 1947. bilo 107 inicijativom pok. Matagić Josipa, koji je bio njegov predsjednik sve do svoje smrti i Josipa Pinotića. Na 13. srpnja 1947. osnovana je KUP-i i u nju se tada upisalo za sudionike 350 članova. Nakon osnutka i početka rada Udruženja posvetile su i narodne vlasti više pažnje penzionerima. One su se obraćale Udruženju tražeći pomoć u raznim akcijama, a penzioneri to nisu nikada uskratili. Naročito su intenzivno penzioneri pomagali kod raspodjele karata za garantirano snabdijevanje, kod popisa žiteljstva, zgrada i kućanstva, priređivanja biračkih spiskova itd, i to sve na dobrovoljnoj bazi.

Brigu za penzionere i invalide rada pokazali su svi dosadašnji upravni odbori. U udruženju dobivaju penzioneri i invalidi rada svaku pravnu i drugu pomoć, a za njihovo uzdizanje u ideološkom pogledu učinjeno je toliko, koliko su to prilike dozvoljavale. Udruženje broji danas 1290 članova, a njegova KUP-i 784 sudionika.

Sadašnji upravni odbor stavio je sebi u zadatak pribavljanje i uređenje društvenih prostorija. U tu svrhu vrlo intenzivno prikuplja materijalna sredstva. Pošto je u planu podizanje Doma penzionera za kotar Sisak u Petrinji, vjerujemo, da će se s tom kombinacijom uspješno riješiti i pitanje kluba penzionera i invalida rada.


Udruženje Sisak -Udruženje je osnovano 7. srpnja 1946. zaslugom tamošnjih penzionera-željezničara s početnim brojnim stanjem od 115 članova. Na 1. siječnja 1948. osnovana je KUP-i i već 1956. imalo  je 1583 člana, a njegova KUP-i 1034 sudionika. Udruženje danas ima 3992 člana, a njegova KUP-i 3024 sudionika.

Udruženje se već u početku moralo boriti s nedostatkom pogodnih društvenih prostorija, a kako se još tada nije bilo afirmiralo svojim radom nije ih moglo ni tražiti od organa narodne vlasti.

Udruženje je donedavno bilo smješteno u staroj, trošnoj, drvenoj baraci, gdje je moglo vrlo teško obavljati redovne administrativne poslove, a o društveno-političkom i zabavnom životu nije se ozbiljnije moglo ni govoriti. Ovakvo stanje trajalo je sve do 1966. , kada je Udruženje došlo do svojih veoma lijepih, prostranih i odgovarajućih prostorija. I ranije kao i danas Udruženje se borilo, da članstvo ostvari svoja zakonska prava i svaki član, kad  se obratio upravnom odboru našao je pomoć.

Današnji upravni odbor na čelu s drugovima: Smolčić Vladom, Banjanin Janjom, Erceg Dmitrom i Zorić Dmitrom uspio je, riješiti pitanje društvenih prostorija na potpuno zadovoljstvo članova. Od lipnja 1962. prikupljana su novčana sredstva kako od članstva, tako i od društveno-političkih organizacija. Najviše je pomogla Općina Sisak.

Udruženje se uselilo u nove prostorije u svibnju 1966.i one su postale stjecište ne samo penzionera i invalida rada, već i njihovih gostiju - aktivnih radnika. U novim je prostorijama već započeo intenzivniji rad ideološko-politički, kao i kulturno-prosvjetni i zabavni život. Udruženje organizira priredbe, na kojima sudjeluje i omladina sisačkih škola.


UDRUŽENJA KOTARA SPLIT

Udruženje Benkovac - Udruženje je osnovano 3. siječnja 1947. zaslugom druga Duke Petra, tada predsjednika, a sada njegovog dugogodišnjeg tajnika. Udruženje je pomagalo društveno-političke organizacije i teritorijalno-političku zajednicu u svima njihovim akcijama. Zbog bolesti drugova, koji su ranije bili zaslužni za rad ovog Udruženja, kao i zbog odbijanja mlađih drugova da rade u udruženju sa simboličnim honorarom, znatno je oslabila aktivnost udr5uženja posljednjih godina. Broj članova mu iznosi 413. Vlastite KUP-i nema.

Udruženje Biograd na moru -Osnovano je 14. srpnja 1946. Koncem 1949. prestalo je raditi, jer je kotar Biograd n/m bio priključen Zadru. Članstvo ulazi tada u sastav udruženja Zadar. Međutim na 1. srpnja 1950. nastavlja ponovno rad kao samostalno udruženje pod rukovodstvom predsjednika Jeličić Franje, koji je dugo godina rukovodio udruženjem. U to vrijeme ono je imalo i najveće uspjehe.

Udruženje je nastojalo da zadovolji članstvo i pokazalo je dosta brige za njega. Međutim sada rad ide dosta teško, a za to ima subjektivnih i objektivnih razloga.

Preporučeno je udruženju, da se fuzionira s udruženjem u Zadru. No do fuzije nije došlo, jer drugovi u Biogradu n/m ipak vjeruju, da će se moći rad oživiti. Udruženje ima danas 427 članova. KUP-i nije organizirana.

Udruženje Drniš - Osnovano je 1. siječnja 1946. Prvi članovi su mu bili
mahom penzioneri-rudari. Udruženje je organizirao drug Franjo Mrše, koji se s kratkim prekidima i danas nalazi u rukovodstvu udruženja. Ispočetka je bilo učlanjeno svega oko 600 penzionera svih kategorija.


U prvo vrijeme nisu penzioneri odmah shvatili važnost i ulogu organizacije, pa su zatezali s učlanjivanjem. Ali kada im je to valjano protumačeno, počeli su se masovno učlanjivati.

Udruženje je energično poradilo, da svi radni ljudi dobiju svoja prava i to se znalo cijeniti tako, da je ugled udruženja naglo porastao, a razvila se i svijest o potrebi i korisnosti ove organizacije.

Godine 1950. udruženje je već imalo oko 900 članova. Za predsjednika je bio izabran drug Nikola Adžija, brat Narodnog heroja dr. Bože Adžije, ugledni i napredni građanin Drniša, koji je svojedobno otkrio talenat pokojnog umjetnika-kipara Ivana Meštrovića i znatno pomagao njegovom razvoju i svjetskoj slavi.

Ovo se Udruženje uvijek odlikovalo dobro pripremljenim i posjećenim skupštinama, tako da je tamošnja kino-dvorana bila uvijek dupkom puna. Na žalost ono se neprekidno borilo, a i danas se još bori s pomanjkanjem društvenih prostorija. Sve zadatke izvršava u jednoj sobici Filijale Komunalnog zavoda za socijalno osiguranje. Zahvaljujući samo svakodnevnom radu ono je sposobno, da u tako tjeskobnom prostoru obavlja i to samo administrativne poslove.

Udruženje danas ima 1969 članova. Međutim, na tom području živi oko 300 penzionera, oni nisu učlanjeni u našu organizaciju a mogli bi mu itekako koristiti .

Udruženje je proslavilo 20. godišnjicu svoga osnutka izletom na slapove Krke. Vlastite KUP-i nema. Unatoč svih prostornih teškoća ipak je uspjelo dati svima svojim članovima na vrijeme sva potrebna objašnjenja odredaba iz oblasti socijalnog osiguranja.


Udruženje Dubrovnik -Odmah po oslobođenju Dubrovnika 18. listopada 1944.  u Dubrovniku su počeli voditi brigu o penzionerima. Bila je sazvana redovna godišnja skupština: "Udruženja državnih i samoupravnih umirovljenika u Dubrovniku" gdje je izabran i prvi upravni odbor. Ovo novo udruženje nije imalo veze s istovjetnim, a kasnije raspuštenim društvom u Zagrebu.

U početku je udruženje imalo velikih teškoća zbog toga, što nije bilo sredstava za rad ni prostorija za ured. Bilo je prinuđeno raditi u bivšem malom i neuglednom lokalu – mesnici, a  tek je kasnije dobilo prostorije na najprikladnije mjestu u Dubrovniku, na Stradunu, gdje se i danas nalazi.

Na 29. prosinca 1946. izvanredna skupština udruženja usvaja Pravila Zemaljskog odbora penzionera i njihovih udova i djece za Hrvatsku i pristupa u ovo novo udruženje kao njegova podružnica. Na izvanrednoj skupštini dne 28. studenoga 1947. udruženje osniva svoju KUP-i, koja danas ima 1258 sudionika.

Već odmah u prvo vrijeme, dok je još nedostajalo mnogo artikala opće potrošnje, udruženje je nabavljalo za svoje članove cigarete, bolesnicima hranu, prehrambene bonove za članstvo, kao i bonove za tekstil, obuću i ogrjev.

Udruženje se neprekidno brine o pravima članstva, koja proizlaze iz odredaba zakona o socijalnom osiguranju. Nadalje ono sudjeluje u svima predizbornim kampanjama, dobrovoljnim radovima, sakupljanju raznih pomoći, upisu zajmova, kao i u davanju pomoći svome članstvu.

Udruženje danas broji 4049 članova. Upravni se odbor nalazi u čvrstim rukama na čelu s drugom Vetmom Ivom, predsjednikom (odlikovan Ordenom zasluga za narod), potpredsjednikom drugom Marković Josipom (članom Skupštine republičke zajednice socijalnog osiguranja) i neumornim radnikom tajnikom  drugom  Skandali Josipom, koji se već 20 godina nalazi na tom položaju. U ovom se udruženju uvijek ispoljavalo načelo: drugarstvo, sloga, neumoran rad i borba za viši životni standard penzionera. Na tim je načelima radila dugi niz godina sve do svoje smrti drugarica Gjina Fischer član upravnog odbora udruženja i dugogodišnji član Republičkog odbora našeg Saveza.

Udruženje vodi upornu i dugotrajnu borbu, da se u Dubrovniku podigne Dom (stacionar) penzionera. Ono je uspjelo dobiti od organizacije "Blago djelo" 100 milijuna st. dinara, pa vjerujemo, da će s tim novcem i sredstvima Fonda za stambenu izgradnju, te uz pomoć Komune u svojim nastojanjima i uspjeti.


Udruženje Hvar- Osnovano je 1. siječnja 1947.  zaslugom drugarice Dinke Miličić, koja je bila njegov dugogodišnji tajnik. Primala je članove i radila u svojoj kući, a da pri tome nije bila materijalno zainteresirana. Njen život su tada ispunjavali briga za penzionere i  izrada umjetne keramike na kome je polju postigla zavidne uspjehe.

Udruženje se još i danas bori s nedostatkom društvenih prostorija. To se pitanje ne može riješiti, jer ih osim Općinskog komiteta SKH-e, nemaju ni druge društveno-političke organizacije. Planira se, da se za sve društveno-političke organizacije podignu odgovarajuće prostorije. Međutim to teško ide, jer sva sredstva odlaze na proširenje turizma kao veoma važne baze za prosperitet toga našeg otoka, koji je najpogodniji kroz cijelu godinu za rekreaciju.

Udruženje se brine oko ostvarivanja prava svoga članstva, ali se ne može upuštati u neke veće poduhvate. Ono danas broji 494 člana i nema svoje KUP-i.


Udruženje Imotski -  Osnovano je 1. ožujka 1947. i u početku se borilo s velikim poteškoćama. Mali broj članstva, njegova neupućenost, nemar pojedinaca u upravnim odborima, pa ponekad i potpuna apstinencija učinili su, da su počeci bili veoma skromni. Međutim, prilike su se neprekidno poboljšavale i broj članstva je rastao tako, da danas udruženje broji 841 člana. Članstvo je disciplinirano i svjesno o potrebi naše  organizacije i ne gleda na nju kroz prizmu K-15 povlastica.

Udruženje se brine o ostvarivanju zakonskih prava svoga članstva iz oblasti socijalnog zakonodavstva, a pored toga sudjeluje i u svima akcijama ostalih društveno-političkih organizacija na svom terenu. Vlastite KUP-i nema.


Udruženje Knin -Osnovano je 14. travnja 1946. pod veoma teškim materijalnim i smještajnim uvjetima. U početku morao je čak i naš Republički odbor zahvatiti, kako bi se suzbila praksa, koja je počela tamo vladati. Rad se sastojao samo u dijeljenju bonova za hranu i tekstil. Udruženje je bilo smješteno u prizemnom magazinu stana tajnika. Slabo se gazdovalo do 1954.  Sav imetak do tada sastojao se iz 1 stola i 4 stolice, dobivene od NOK-a.

U društvenoj kasi, pa čak i u kasi UP-i nije bilo ni dinara.

Novo izabrani upravni odbor na čelu s tajnikom Đurom Pokrajcem i blagajnikom Đurom Čolovićem, koji se nalaze na tim dužnostima i danas, je utvrdio, da je dosadašnji rad neodrživ i da organizaciju treba oživiti. U prvom je redu pokazao veliku brigu za svoje članstvo i počeo je objašnjavati odredbe svih zakonskih propisa, njihove izmjene i dopune i stara se, da svi članovi dođu do svojih zakonskih prava. Tajnik drug Pokrajac kao aktivista ostalih društveno-političkih organizacija povezao je s njima udruženje i tako mu digao ugled na ovom području.  I sam kulturno-prosvjetni radnik nastojao je prenijeti bar djelić  svoga ogromnog znanja i kulture na široke penzionerske mase.

Udruženje je riješilo i rješava sve zadatke, koje su mu naša Pravila nametala, a i danas nameću. Jedino udruženje nije moglo riješiti svoje smještajne prilike, jer se i sada nalazi u bivšem malom magazinu soli - nehigijenskoj prostoriji, vlažnoj i bez prozora, a s malim prozorčićem na ulaznim vratima. Upravni odbor vodi upornu borbu na čelu sa svojim predsjednikom (od 1964. godine) drugom Tanjgom Lukom, da dođe do prostorija, ali na žalost do danas bez uspjeha. Intervencije u Općinskoj skupštini, općinskim odborima SSRNH, OKSK-a i OSV-u,  čak i od strane Republičkog odbora nisu pomogle. Bilo je obećanja, ali je izostala realizacija.

Mi priznajemo, da se Knin zbog svoga naglog razvoja i slabijih financijskih mogućnosti nalazi u teškoj stambenoj situaciji, ali s malo više volje i razumijevanja od strane nadležnih moglo se ipak naći neko bolje rješenje. Ako i kad Udruženje dođe do svojih prostorija, vjerujemo, da će se baš u njemu razviti politički, kulturno-prosvjetni, te zabavni život do zavidnog nivoa. Udruženje Knin ima snage, da to provede, jer iako radi u nemogućim uvjetima, a članstvo mu je rasuto u 38 sela, on uspijeva, da ga zadovolji zbog toga što se zaista brine za njega.

Udruženje je u početku rada brojilo 25 članova, a danas ima 1536. Na 8. studenoga 1951. osnovalo je vlastitu KUP-i, koja danas broji 356 sudionika.


Udruženje Korčula -  Udruženje je osnovano 19. listopada 1946. sa svega 155 članova, a učlanili su se penzioneri iz mjesta: Lastovo, Orebić, Vela Luka i Blato, a kasnije je obuhvaćen i Pelješac.  Godine 1958.  odvojila su se područja Blato i Vela Luka u posebna udruženja. Po novoj administrativno-teritorijalnoj podjeli naše Republike 1962. osnovano je jedinstveno udruženje za općine Korčulu i Lastovo, dok je područje Pelješca pripalo udruženju Dubrovnik. Godine 1965. osnovano je posebno udruženje za Lastovo. Danas udruženje broji 1296 članova, a ima i 1054 sudionika KUP-i, koja je osnovana 13. ožujka 1949.

Godine 1954. udruženje je kupilo od Opće narodne imovine zgradu za svoj društveni dom. Međutim, ta zgrada je nastanjena, pa ni do danas nije u potpunosti mogla biti privedena svrsi, za koju je namijenjena. Upravni odbor je poduzimao niz mjera kod ONO-a i Općinske skupštine, kao i kod društveno-političkih organizacija, da se stanari presele, ali osim obećanja nije ništa drugo postigao. Međutim uz malo dobre volje i više razumijevanja unatoč teškoća, mogao se taj problem do danas riješiti. Udruženje,  koje je prvo sebi kupilo dom, radi sada u jednoj sobici administrativne poslove, dok pri izvršavanju svih ostalih svojih zadataka mora tražiti druge podesnije prostorije.

Upravni odbor se veoma mnogo brine za podizanje životnog standarda svoga članstva i s pravom se može tvrditi, da on u tom pogledu čini najviše prijedloga. Za rad ovog našeg u svakom pogledu primjernog udruženja zaslužan je veoma mnogo, drug Jeričević Mato, prvi njegov predsjednik i njegov dugogodišnji rukovodilac, koji je uložio već u početku sve svoje umne i fizičke snage, da udruženje pođe pravilnim tokom, koga ono i danas slijedi.


Udruženje Lastovo - Ovo udruženje je bilo povjereništvo udruženja Korčula sve do 1965.  Kako su veze s Korčulom ponekad dosta slabe, a u Lastovu postoji Općina, to su tamošnji penzioneri zatražili, da im se odobri osnivanje posebnog Udruženja.

Izvršni odbor Saveza penzionera i invalida rada SRH je to odobrio, pa, iako tamo živi mali broj penzionera (udruženje broji svega 38 članova) udruženje je već do sada dokazalo, da može postojati  radi sve poslove na zadovoljstvo svoga članstva.

Udruženje Makarska - Udruženje je osnovano tek 1. rujna 1948. i to bez sredstva i bez prostorija. Prvi predsjednik je bio pok. don Milan Pavlinović. Poslovi su obavljani u jednoj sobici privatnog stana, a sastojali su se isključivo iz izdavanja bolesničkih listova. Kasnije je dobilo svoje prostorije i otpočelo normalnim radom. Zahvaljujući uviđavnosti NO-a udruženje je bilo smješteno u njegovu zgradu. Kako se širila administracija NO-a, tako je i nastala veća potreba za sobama i udruženje je moralo seliti, najprije iz sobe u sobu, a kasnije i iz zgrade. Ovo sustanarstvo trajalo je do 1964. kada je udruženje iseljeno u nezdrave, neugledne i male prostorije, a tek 1966.dobilo je prostorije, koje služe bar donekle svrsi.

Udruženje ima 1086 članova. Vlastite KUP-i nema. Članstvo je veoma zadovoljno radom upravnog odbora, a za njegov uspješan rad najzaslužniji je bezuvjetno drug Donelli Ivo, stariji iskusan pravnik. On daje sve pravne savjete iz oblasti socijalnog osiguranja, pa i sada, nakon što je zbog poodmakle dobi napustio rukovodstvo u udruženju. Drug Donelli je bio 14 godina predsjednik udruženja (1949-1963) i stvorio veliki ugled udruženju.

Članovi udruženja rade i u svima ostalim društveno-političkim organizacijama, a veoma su cijenjeni i od organa svoje društveno-političke zajednice i društvenih službi.

Upravni odbor prikuplja potrebna sredstva u svrhu kupnje svoga vlastitog kluba penzionera. Ovo je zdrava i korisna ideja zbog toga, što će se članstvu pružiti prijatna razonoda. Kako je Makarska prvoklasno turističko područje, to bi se u taj klub navraćali i penzioneri kako iz naše zemlje, tako i inozemni. Klub bi trebao biti reprezentativan. Da bi se ovo ostvarilo, trebalo bi da pomognu udruženju svojim sredstvima Skupština općine Makarska, tamošnje radne organizacije i Izvršni odbor Saveza penzionera i invalida rada SRH.

Iako, u svemu aktivno i složno udruženje Makarska, ipak do sada nije uspjelo omasoviti svoju KUP-i, koja je osnovana još 1. siječnja 1955.  Izgleda, da može biti jedan od razloga zato i praznovjerje, da će sudionici umrijeti, kad se počnu brinuti o sahrani, ali se zaboravlja, da KUP-i služi i živim sudionicima.


Udruženje Metković -  Osnovano je 4. travnja 1964.  na inicijativu drugova Tratnik Filipa, Mišur Ivana i Lestenka Andrije. Zbog malog broja penzionera sporo se je povećavalo. Danas ono broji svega 957 članova. U početku je bilo smješteno u drvenoj baraci, u kojoj se ranije prodavao kruh. Smještajne prilike su mu i danas još veoma teške. Metković je bio za vrijeme rata u više navrata bombardiran i uništeno mu je 108 zgrada, a veliki je broj bio ozbiljno oštećen.

Udruženje je sada dobilo bolje prostorije, u kojima može obavljati sve administrativne poslove, ali ne može raditi na ideološko-političkom i kulturno-prosvjetnom uzdizanju svoga članstva. U tom smjeru vodi sada borbu upravni odbor na čelu s drugovima Palaversa Josipom i Vidoš Josipom. Vlastite KUP-i nema.


Udruženje Omiš- Osnovano je 1. lipnja 1952. i vrlo se sporo razvijalo. Tek onda, kada su penzioneri uvidjeli koristi i potrebu udruženja, počeli su se učlanjivati tako, da ih je 1958. bilo 400 članova, a danas ih ima 1441.

Svi su penzioneri ovog područja počeli odmah poslije rata surađivati na obnovi i izgradnji ratom opustošene zemlje i na podizanju njenog ekonomskog potencijala. Unatoč njihove svijesti i naprednosti, ipak su sporo ulazili u svoju organizaciju. Iz letargije su  ih probudili sve opširniji i kompliciraniji propisi iz oblasti socijalnog osiguranja, kada su uvidjeli, da im je potrebna pomoć, da se u njima snađu i da svoja prava ostvare.  

Upravni odbor se stara o članstvu udruženja. Kako je i Omiš turističko mjesto, to bi i ovom udruženju trebali nadležni pomoći, da uredi svoj klub, za kojim pokazuje članstvo veliku želju i potrebu.


Udruženje Sinj -Pododbor ranijeg Saveza umirovljenih činovnika, koji je postojao u Sinju od 1920.  reorganiziran je 1. ožujka 1946. u današnje Udruženje zaslugom drugova: Vujičić Mate i Petra Markovića. Udruženje je osnovalo 1. srpnja 1948. svoju KUP-i.

Za razvoj organizacije ima naročitih zasluga drug Stipe Romac, istaknuti građanin Sinjske Krajine i borac NOR-a, koji se odmah po odlasku u penziju prihvatio rada u Udruženju, gdje je svojim radom i iskustvom mnogo koristio organizaciji. Niz godina bio je i član Republičkog odbora ističući se svojim konstruktivnim prijedlozima za poboljšanje životnog standarda penzionera, a napose udovica i djece palih boraca i žrtava fašističkog terora.

Udruženje je osnovalo svoju pravnu pomoć, gdje članstvo dobiva sva potrebna uputstva za ostvarivanje svojih zakonskih prava. Ono danas broji 1521 člana, a njegova KUP-i svega 163 sudionika. Upada u oči mali broj sudionika. Vjerojatno bi se pravilnim objašnjavanjem o njenoj korisnosti ona mogla omasoviti, jer bi baš na tom području mogla odigrati značajnu ulogu.


Udruženje Split -  Po oslobođenju se zateklo u Splitu oko 2000 penzionera. Pređašnje Društvo penzionera, što je postojalo u Splitu, u novim prilikama nije moglo dalje da opstane. Novo ga je doba pregazilo i ono je prestalo postojati. Kada je objavljena Uredba o ustanovljenju prava na penziju i o penzioniranju državnih službenika od 1945. , trebalo je dati hitnu pomoć narodnoj vlasti, da bi se što prije svladao ogroman posao oko priznanja prava na penziju i da bi se većina penzionera što je moguće prije izvukla iz nevolje, u koju je tokom rata zapala. Iako još nije nikakve organizacije među splitskim penzionerima, našlo ih se nekolicina koji su spremno i besplatno ponudili svoju pomoć vlastima, te su radeći neumorno na pripremnim radovima davanjem uputstava interesentima, sastavljanjem molbi, provjeravanjem potrebnih isprava itd. doprinijeli mnogo, da se taj posao u relativno kratko vrijeme obavio, i da su penzioneri došli do svojih penzija.

U općem naponu snaga svih građana oko obnove naše opustošene zemlje, gdje nijedan rodobljub nije smio da izostane, nisu to smjeli ni penzioneri, kojima također leži na srcu dobro vlastitog naroda. Oni su stoga također po svojim mogućnostima doprinijeli mnoge koristi zajednici.

Na inicijativu NF-a osnovano je naše udruženje u Splitu, i već je 15. rujna 1946. održalo svoju Glavnu skupštinu. Izabran je upravni odbor na čelu s predsjednikom drugom Mirković Jovanom. Na 9. prosinca 1946. osnovana je i KUP-i pod nazivom "Pododbor za posmrtni fond". KUP-i je proradila u svibnju 1947. i brojila je tada 653 sudionika. Iste godine u studenom već je imala 1833 sudionika. Od svibnja 1947.  do 31. listopada 1951. isplaćeno je 1,834.920 st. din. za 247 umrlih članova.

U svim većim akcijama povedenim od narodne vlasti i NF-a splitski su penzioneri dali svaku pomoć koja se od njih tražila. Udruženje sudjeluje  u izdavanju karata za garantirano snabdijevanje i bonova za tekstil i obuću. Čitav taj posao tekao je normalno i bez ikakvih prigovora tako, da je njime bila zadovoljna i narodna vlast i zainteresirani penzioneri. Na fizičkim su radovima dali članovi ove organizacije od 1946. do 1951. godine 427.517 dobrovoljnih radnih sati. Među njima su se naročito isticale žene-penzionerke. Sudjelovanjem u kulturno-prosvjetnom radu, na predavanjima, analfabetskim tečajevima, čitalačkim grupama, raznim priredbama, posjetama itd. naši su penzioneri, od kojih jednom dijelu ispočetka nije bila dovoljno jasna današnja stvarnost, postali svjesni da se jedino putem, koji nam je ukazala slavna KPJ s drugom Titom na čelu, može doći do ostvarenja ideala, za koje s izginuli naši najbolji sinovi.

Rukovodstvo NF-a grada Splita svakom je prilikom isticalo s pohvalom ta zalaganja splitskih penzionera, te je kao vidan znak dodijeljeno stotinama penzionera bakrene, srebrne i zlatne značke za uspješan rad u radnim akcijama NF-.a. Savezni odbor NF-a Jugoslavije odlikovao je tada 23 splitska penzionera medaljom za zasluge u dobrovoljnim akcijama NF-.a. Pomažući  svojim iskustvom splitsko je udruženje davalo novoosnovanim našim organizacijama u okolini Splita savjete i uputstva za organiziranje rada i time im bila od velike koristi.

Ovom našem, danas po broju članstva najvećem udruženju već je u početku udaren solidan temelj. Svi kasniji upravni odbori su nastavili savjesnim radom shvaćajući svoje dužnosti veoma ozbiljno, pa je i prirodno da se i udruženje prema izmijenjenim zahtjevima i dalje razvijalo. S obzirom da je udruženje obuhvatilo veliki teritorij, to je ono u svima većim mjestima organiziralo solidna povjereništva već 1952. , a po ukidanju nekih općina i u mjestima, gdje su ranije postojale podružnice. U samom Splitu organizirano je 13 povjereništava, koja su se teritorijalno poklapala s mjesnim zajednicama SSRNH. Kasnije su svedena na 7 i ona su postala znatna pomoć udruženju u političko-društvenom radu, a obavljaju i mnoge administrativno-financijske poslove. Međutim, su iz financijskih razloga poslovi opet usredotočeni u udruženju. No povjereništva su ipak ostala kao glavni oslonac političko-društvenog rada.

Godine 1956. u udruženju je osnovan prvi aktiv SK-a po povjereništvima sa 457 članova, a 1958. zajednički aktiv za čitavo udruženje sa sekretarijatom na čelu. Sekretarijat aktiva je odigrao pozitivnu ulogu i pomogao konsolidaciji upravnog odbora i pronalaženju najpogodnijih drugova za članove upravnog odbora. Prilikom reorganizacije SK-a u Splitu 1964. ukinut je aktiv, a što se osjeća kao nedostatak pomoći upravnom odboru.

Udruženje je pri svom osnutku brojalo 747 članova, ali se broj u toku godina neprekidno povećavao, tako, da danas ima 14101 člana, penzionera svih kategorija. Najveći je prirast članstva uslijedio 1952-1953. - dakle u vrijeme, kada je donijeta Uredba o penzijama, s kojom je veliki broj građana ostvario pravo na penziju. U udruženju  se uvijek nastojalo da se pokriju rashodi s prihodima i da dobrovoljni doprinos bude što manji, te da se ne opterećuje članstvo.  Ovo se postiglo zahvaljujući samo niskim honorarima honoriranih osoba, te malim brojem takvih zaposlenih u udruženju.
KUP-i broji danas 5532 sudionika i održava svake godine svoju skupštinu. Njome rukovodi u okviru udruženja posebna komisija. KUP-i isplatila je u toku svoga postojanja porodicama umrlih sudionika 21,307.340 st. din, a od 1953. – 1965. dala je pomoć živim sudionicima 1,783.700 st. dinara. Pored toga je za to vrijeme podijelila beskamatnih zajmova 4,761.500 st. dinara.

Briga za čovjeka – za člana udruženja bio je jedan od glavnih zadataka od prvih dana osnutka udruženja pa do  danas. Ona se postepeno razvijala i povećavala mijenjajući način i oblike prema potrebama članstva. Udruženje se neprekidno brinulo, da svi njegovi članovi ostvare na vrijeme svoja zakonska prava. Tražilo je radna mjesta i posredovalo pri zapošljavanju penzionera svih kategorija. Davalo je članstvu i iz svojih društvenih sredstva novčane pomoći, koje su iznosile milijunske cifre. Udruženje je darivalo djecu penzionera povodom dana dječje radosti počevši od 1953. i za to vrijeme darovalo je 5732 djece, a dalo je radova u vrijednosti od 2,168.137 st. dinara.

Zapošljavanje penzionera i invalida rada potrebnih i sposobnih za posao bio je jedan vid pomoći članstvu. Broj zaposlenih kretao se od 80-100 penzionera godišnje. Međutim je od donošenja društveno-privredne reforme broj uposlenih sveden na minimum. Jedino se još traže žene-penzionerke za pripomoć u kući i za čuvanje djece, kao i neka stručna lica u deficitarnim strukama.

Na 1. travnja 1954.  udruženje je otvorilo svoju čitaonicu i biblioteku i od toga vremena započinje u udruženju društveno-zabavni život. Šahovska sekcija stekla je vidno mjesto u Splitu. Svakog mjeseca se u čitaonici prikazuju filmovi, a udruženje zakupljuje i tamošnju kino-dvoranu "Stari grad", gdje članstvo besplatno gleda dva puta mjesečno filmske predstave pored toga, što čitaonica posjeduje i svoj televizor. Rad u čitaonici se odvija svakodnevno od 9-13 sati i od 17-21 sat, a dnevno prođe kroz nju oko 200 osoba. Udruženje je izdalo do zaključno 1965. za čitaonicu 6,518.340 st. dinara, a samo u 1965.  rashodi čitaonice su iznosili 1,237.040 st. dinara.

Kako je udruženje nastojalo, da članovi dođu do svojih zakonskih prva, a propisi su se često mijenjali, to je ono imalo ogroman osao. Prema točnoj evidenciji dano je od 1. siječnja 1961. do 31. prosinca 1965. godine 14.970 pravnih savjeta i napisano zahtjeva i tužbi. U 1965. godini bilo je 6.650 usluga. Ako bi to radili advokati, računajući za svaku uslugu minimum od 1000 st. dinara, to je članstvu ušteđeno preko 6 ½ milijuna st. dinara. U 1966. godini u prva 2 mjeseca tražile su pravnu pomoć 5.323 osobe, kojima je napisano 1,210 zahtjeva. Udruženje je izdavalo i zdravstvene knjižice i vodilo računa, da članstvo dobije odgovarajuću zdravstvenu zaštitu. Ono je pokušalo, da u okviru kućne radinosti uredi brijačku radnju isključivo za penzionere, ali u tome se nije uspjelo zbog toga, što bi ona bila podvrgnuta obavezama, kao i svaka druga radnja iste vrste.

Dužnosti predsjedništva Koordinacionog odbora udruženja s područja Kotara Split udruženje je vršilo skrupulozno i uvijek je pružalo raznovrsne pomoći ostalim udruženjima sa svoga područja. Sa svojim novčanim prilozima je udruženje sudjelovalo pri svima javnim akcijama, a čak je pomagalo i penzionere, prolaznike iz svih Republika, ako su se na njega bilo u čemu obratili.  Penzioneri su sudjelovali, a i danas još uvijek sudjeluju u rukovodstvima ostalih društveno-političkih organizacija, teritorijalno-političke zajednice i društvenih službi. Mnogi su među njima pohvaljeni, pa čak i odlikovani.

Iako udruženje raspolaže s dobrim prostorijama to one s obzirom na sve veći broj posjetilaca postaju premalene. To je velika briga, kako to pitanje riješiti. Upravni odbor neprekidno pokreće pitanje izgradnje Doma – stacionara za potrebe smještaja penzionera. Već je 1963. bila odobrena lokacija na istočnim padinama Marjana i napravljena idejna skica i tu se stalo. U ovoj se godini na tome opet intenzivno radi, jer u Mirovnom domu "A. Mrduljaš" u Splitu živi veliki broj penzionera, a mnogi još čekaju na smještaj u domu, koji tek ima biti sagrađen.

Savez penzionera i invalida rada SRH cijeni veoma pozitivan rad  našeg najvećeg udruženja i smatra ga za jednog od najboljih i zbog toga su i njegovi predstavnici neprekidno zastupljeni u Republičkom i Izvršnom odboru Saveza. Suradnja i međusobno razumijevanje bili su kroz čitavi protekli period na najvišem stupnju.

Udruženje Supetar na Braču - Udruženje je osnovano 1. prosinca 1951. zaslugom Dragičević Marka i Vranković Kuzme. Kao i velika većina Udruženja s područja Kotara Split i ono se bori s pomanjkanjem pogodnih prostorija i baš bog toga je i upućeno na čisto administrativno poslovanje i davanje pravnih savjeta iz oblasti zakonodavstva – socijalnog osiguranja.

Kako je Brač turistički otok sa dosta velikom posjetom domaćih i stranih turista, to se pitanje pogodnih društvenih prostorija može riješiti samo novom izgradnjom. Za to je potrebna pomoć cjelokupnog članstva, društveno-političkih i radnih organizacija te društveno-političke zajednice otoka Brača.

Udruženje broji danas 996 članova, a njegova KUP-i, osnovana 3. srpnja 1954., broji danas 518 sudionika.


Udruženje Šibenik - Na 22. lipnja 1946. osnovano je udruženje, koje je djelovalo na području Općina Šibenik, Vodice, Tijesno i Skradin.  Već u času osnutka na prvoj godišnjoj skupštini ono je brojilo 420 članova, među kojima ima i veliki broj učesnika NOR-a ili njihovih očeva. Udruženje aktivno radi u okvirima NF-a i u svima njegovim akcijama, a u isto vrijeme pomaže svome članstvu u ostvarenju njegovih prava. Udruženje je podnosilo, a i danas podnosi niz prijedloga za poboljšanje životnog standarda penzionera svih kategorija, vodeći računa o ekonomskim mogućnostima naše zajednice. U tome je baš i bila snaga i ozbiljnost njegovih argumenata u prijedlozima.

Udruženje se neprekidno prilagođavalo potrebama vremena u svome radu. Ono se po broju članova iz godine u godinu neprestano povećavalo, a sada broji 5228 članova. Ovo je pored svijesti članstva o potrebi organizacije i dokaz o liberalizaciji naših zakona o mirovinskom osiguranju. Zahvaljujući baš zakonima starost penzionera je osigurana. Radni čovjek vidi koristi od svoga rada, pa makar su penzije malene, one su ipak siguran prihod, koji osigurava starost.

Penzioneri Šibenika su se istakli na svakom mjestu društvene aktivnosti. Iako iscrpljeni svojim prijašnjim fizičkim i umnim naporima, oni su ipak živo sudjelovali u obnovi naše zemlje uz bok s aktivnim trudbenicima na ostvarenju našeg Petogodišnjeg plana. Svoj patriotizam i svoju svijest posvjedočili su djelima u svakoj prigodi, kada su to od njih narod i država zahtijevali.

Na 24. lipnja 1954. godine na VIII godišnjoj skupštini biran je veoma aktivan upravni odbor na čelu s drugom Kovač Antom.  Administrativni rad se neprekidno povećava, a to iziskuju novi propisi tako, da kroz udruženje prođe dnevno i do 200 članova. Udruženje neprekidno surađuje sa svima društveno-političkim organizacijama, društvenim službama i organima svoje društveno-političke zajednice.

Na 22. svibnja 1951.osnovana je vlastita KUP-i, koja danas ima 2197 sudionika. Samo u 1965. isplatila je nasljednicima umrlih sudionika 1,480.000 st. dinara. Na žalost, ovo primjerno Udruženje ima za sada prostorije dovoljne samo za odvijanje administrativnih poslova, dok se ideološko-politički i kulturno-prosvjetni rad ne mogu u njima odvijati. To je njegov veliki nedostatak. Upravni odbor se svojski zalaže i ulaže sav svoj politički kapital, da pitanje svojih prostorija riješi i mi se nadamo, da će u tome ipak konačno uspjeti, jer upornost pobjeđuje.


Udruženje Trogir - Osnovano je 1. veljače 1947. , sa svega 122 člana zaslugom Ivčević Ante i Karara Katice.  Udruženje je u svom radu pokazalo oscilacije tj. intenzivan i manje intenzivan rad već prema tome, koliko su bili agilni pojedini upravni odbori. Za rad udruženja zaslužan je drug Slade Mate, koji je udruženju posvetio dugi niz godina (kao predsjednik) i sve do svoje smrti obavljao poslove u svome stanu.

Novi upravni odbor pokazuje dosta interesa za rad i trudi se, da s administrativnog poslovanja prijeđe i na širi rad, kakav predviđaju naša Pravila. Udruženje broji danas 856 članova.


Udruženje Vis - Udruženje je osnovano 1. lipnja 1952. Uredno obavlja sve administrativne poslove i daje članstvu pravne savjete, ali za neku širu društvenu aktivnost nema ni ono prostornih mogućnosti. Ono zasada koristi narodnu čitaonicu SSRNJ. I ovdje velika posjeta trista otežava pribavljanje pogodnih klupskih prostorija, jer su sve pogodne prostorije  iskorištene u svrhu unapređenja i proširenja turizma.

Udruženje broji danas 528 članova. Nema organiziranu KUP-i, iako bi se ona s obzirom na broj članstva mogla osnovati.


Udruženje Vrgorac-Osnovano je 1. srpnja 1950. Zalaganjem tadašnjeg prvog predsjednika Salinović Ivana i tajnika Bajalo Ante. Salinović je vodio u svom stanu cijelo poslovanje sve do svoje smrti 1953.  Udruženje danas broji svega 494 člana. Nalazi se u zgradi privatnog vlasnika. S ovako malim brojem članstva teško se mogu vršiti neki veći zahvati, jer "od nemanja tvrđeg grada nema".
Upravni odbor udruženja ipak obavija sve administrativne poslove, a njegov tajnik drug Kurevija Tomo daje pravne savjete tako, da je članstvo zadovoljno. Izvršni odbor Saveza odvojio je iz svojih sredstava potrebnu svotu za nabavku potrebnog namještaja za ovo malo udruženje.


Udruženje Zadar - Udruženje je osnovano 1. lipnja  1947. s oko 650 članova. Članstvo se postepeno povećavalo tako, da danas broji 4127 članova. U početku je sve poslove vodilo jedno lice, koje je učinilo krupne pogreške. Rad je tekao ovdje, kao i svuda gdje nema kolektivnog upravljanja, samovoljno i štetno po organizaciju. Nije bilo urednih knjiga ni evidencija, a ni proračuni ni završni računi nisu podnašani. Republički je odbor iz Zagreba morao energično intervenirati, da se stanje sredi. Ovakvo stanje trajalo je do 1951., kada je novi upravni odbor sredio prilike. Udruženje je odmah povisilo članstvo na 1044 člana , a otpočelo je svakodnevno uredno  uredsko poslovanje.

Udruženje nije imalo pogodnih prostorija i tek je 1951. dobilo nešto prikladnije prostorije, bivšu vratarsku kućicu u Domu sindikata. Ona nije odgovarala, ali su se u njoj mogli odvijati bar administrativni poslovi. Na 11. maja 1962. nastaje velika  prekretnica u radu Udruženja. Naime ono dobiva prostorije  u novoj peterokatnici u Ulici Natka Nodila.

Sada ono posjeduje kancelariju uprave, kancelariju za administraciju, čitaonicu opskrbljenu s dnevnom štampom i časopisima i radioaparatom, veliku dvoranu za društvene zabave, skupove i konferencije, čajnu kuhinju ( buffet zatvorenog tipa) i ostale potrebne prostorije. Sve je opskrbljeno novim namještajem i potrepštinama. Sada se tek tamo razvio društveni život i članstvo u velikom broju posjećuje svoje udruženje, gdje se zaista osjeća kao u svom domu.
Da bi se dobilo ovako pogodne prostorije utjecala su dva faktora: upornost upravnog odbora i pomoć Republičkog odbora iz Zagreba, koji su neprekidno pokretali pitanje prostorija i uviđavnost Gradske općine Zadar.
Općina je dala prostorije uz minimalnu najamninu, a za njihovo uređenje 5 milijuna st. dinara.
Za namještaj i potrepštine dale su zadarske radne organizacije svoje priloge i to : "Jugotanker" –200-000 st. dinara, Zavod za socijalno osiguranje 250.000 st . dinara, "Boris Kidrič" 120.000 st. dinara, NO Zadar  100.000 st. dinara Prosvjetna skupština 60.000 st. dinara, Savjet za nauku i kulturu kotara  50.000 st. dinara, a za knjižnicu Tvornica duhana 50.000 sr. dinara i Republički odbor našeg Saveza 100.000 st. dinara. Ovdje su navedeni samo oni darovaoci koji su priložili svote iznad 50.000 st. dinara, dok ih je bilo još dosta, koji su dali manje svote. Za namještaj je utrošeno 820.000 st. dinara.
KUP-i osnovana je  22. maja 1951. i dosada je isplatila nasljednicima umrlih osiguranika svotu od 6.462.000 st. dinara. Ona broji danas 1762 sudionika. U 1964 godini udruženje je  u svom sastavu organiziralo i žensku sekciju, koja posjećuje nemoćne članove udruženja  i pruža im materijalnu i moralnu pomoć, a sredstva pribavljaju putem vlastite kućne radinosti.
Udruženje ima u 38 sela dobro organizirana povjereništva, kao vrlo korisne svoje pomoćne organe. Po ukidanju K-15 povlastica bila se pojavila tendencija za istupanje iz članstva. Međutim valjanim i stručnim objašnjavanjem članstvu o tome, zašto zapravo služi organizacija i kakvi su njeni zadaci, osipanje je potpuno spriječeno. Administrativne poslove obavlja administrator, a pravne pravni savjetnik, koji su honorirani, dok rukovodioci rade na dobrovoljnoj bazi.
Ovo danas naše primjereno udruženje nije se uvijek razvijalo bez velikih poteškoća i trzavica. Bio je čak predavanja pojedinaca sudu kao i kažnjavanja brisanjem iz članstva.
Novi upravni odbor sredio je u svakom ogledu stanje u udruženju tako, da zaista  zaslužuje  priznanje i pohvalu. Evo kakvo je shvaćanje toga upravnog odbora o penzionerima:"Penzioner učlanjen u svoje udruženje-jedino sveobuhvatno, gdje tok vremena potiskuje one  razlike po položajima, titulama, strukama, vrstama- zvanjima, kategorijama i sl. i sve stapa pod jedini i zajednički pojam "PENZIONER", gdje drugarska pažnja i riječ čine pravo bogatstvo-i prateći "Glas penzionera" pored ostalog-  osjeća da se nije sasvim
i od svega udaljio, niti da je od društva potisnut, napušten i zapušten,, već da se drži u kolu društvenog života, gdje se i o njemu vodi računa. Veliko je polje rada, na kojem  penzioneri mogu korisno upotrijebiti svoje znanje i stečena životna iskustva. Veliki je zadatak udruženja penzionera, i još je mnogo toga za učiniti, što se uz društvenu svijest i dobru volju može postići na korist penzionera i naše socijalističke zajednice."

UDRUŽENJE KOTARA VARAŽDIN

Udruženje Čakovec - Osnovano je 24. rujna 1946, zaslugom sada već pokojnih drugova  Strilić Vinka, Križaj Ljubice i Štrok Ivana. Udruženje je tada brojilo jedva oko 250 članova a danas ih je 4.193. Članstvo je osobito poraslo 1962, kada su ukinuta ranija udruženja Donji Mihaljevac i  Prelog, te priključena udruženju Čakovec. Ova fuzija nije išla glatko zbog toga, što je ranije udruženje Donji Mihaljevac davalo dosta otpora i htjelo je pošto poto zadržati svoju samostalnost unatoč  jasnih odredaba novih društvenih Pravila našega Saveza.

Udruženje je sve  do pred kratko vrijeme radilo u veoma nepodesnim prostorijama. Međutim je uspjelo energičnim zalaganjem upravnog odbora  tek sada dobit bolje prostorije.

Udruženje pomaže članstvo u ostvarivanju njegovih zakonskih prava po propisima iz oblasti socijalnog osiguranja, a pomaže i sve akcije ostalih društveno- političkih organizacija na svome području. Ono ima vlastitu kasu uzajamne pomoći, koja je osnovana 24. rujna 1946. i koja danas ima 1.407 sudionika. Na terenu ovoga udruženja dobro rade povjereništva u Prelogu i Kotoribi.
 
Udruženje  Ivanec - Ovo je udruženje osnovano 1. rujna 1946. Za njegovo osnivanje imali su naročite zasluge Biseg Mijo, Gotal Andro, Bendek Josip, Pahić Ivan i Čehulić Ćiril, koji su bili i njegovi dugogodišnji rukovodioci.

Prvi predsjednik organizacije bio je  Cesarec Dragutin, a iza njega Ižgun Antun, Risek Mijo, Stanko Gjuro, a od 1957. pa do danas Geček Ćiril.

Udruženje je kroz sve vrijeme od svoga postanka do danas održavalo tijesnu vezu sa svim društveno-političkim organizacijama, teritorijalno-političkim zajednicama i društvenim službama i  aktivno pomagalo njihov rad. Njegovo je članstvo sudjelovalo na dobrovoljnoj bazi u svim javnim radovima bilo vlastitom radnom snagom bilo svojim zapregama. Naročito se je istaknulo kod podizanja zadružnog doma u Ivancu. Ono se je osobito isticalo i svojim velikim prilozima kod prikupljanja za postradale od elementarnih nepogoda bilo u kojem području SFRJ. Udruženje je pokazalo i veliku brigu za svoje članstvo dajući mu pravne savjete i stručne pomoći po svim pitanjima njegovih potreba.

Udruženje je 1956. inicijativom 16 najsavjesnijih članova obavilo  reorganizaciju rada udruženja, a napose Kase uzajamne pomoći. Ona je  osnovana još 1. rujna 1946. i brojila onda vrlo malen broj. Danas kasa broji 1.113 sudionika. Kasa uzajamne pomoći redovito je isplaćivala korisnicima iznose prema stečenim pravima, te je samo u razdoblju od 1957- 1964. isplatila u ime redovnih i izvanrednih pomoći sudionicima st. dinara 3.350.000.

Samo udruženje imalo je ispočetka  303 člana, a danas ono broji 1.412 članova. Na području općine Ivanec ima više penzionera nego što je učlanjeno kod udruženja, ali moramo naglasiti, da je nekoliko stotina penzionera s područja općine Ivanec učlanjeno u udruženje Varaždin. Oni stanuju na području 24 sela , koja su po ranijem razgraničenju  potpadala pod Varaždin i nakon novog političkog razgraničenja ti su penzioneri ostali kod udruženja Varaždin i nisu prešli u udruženje  Ivanec.

Premda udruženje broji ispod  1.500 članova, ipak je ono uspjelo pristupiti kupnji prvog kata nove zgrade Komunalnog zavoda za socijalno osiguranje Varaždin u Ivancu, koji se sastoji od jedne sale i četiri uredske prostorije / 300 kvadratnih metara /. Kupnja se nalazi u završnoj fazi i tom kupnjom udruženje bi riješilo pitanje  svog definitivnog smještaja, jer se ono od svog osnutka uvijek borilo za potrebne prostorije, dok se je ranije nalazilo u sustanarstvu ili u adaptiranim šupama ili podrumima. Time će se  omogućiti i razvoj kulturno-prosvjetnog i ideološko- političkog rada s članstvom i izvršavanje svih ostalih zadataka iz nadležnosti naše organizacije.
 Za pribavljanje prostorija naročito je zaslužan sadašnji upravni odbor na čelu s  drugovima Geček Ćirilom, Cesarec Stjepanom i Stanković Josipom. Članstvo će svakako  materijalno pomoći  ovu akciju svog rukovodstva, kako bi se što prije izvršila kupovina u cijelosti.

Moramo naglasiti na koncu, da je udruženje Ivanec jedino na području našeg Saveza, čiji su svi članovi pretplatnici "Glasa penzionera i invalida rada SRH".


Udruženje Ludbreg -Osnovano je 11. prosinca 1946. Prvi predsjednik je bio Klarić Đuro, a tajnik Bosanac Mile, i oni su vodili udruženje dugi niz godina. Na 4. veljače osnovana je KUP-i, koja danas ima 227 sudionika, dok udruženje broji 426 članova. Udruženje je brojčano slabo, pa zbog toga raspolaže sa skromnim materijalnim sredstvima.

Ono nema prostorija za razvoj većeg kulturno-prosvjetnog i ideološko političkog rada, pa je više puta bilo zaključeno, da se spoji s udruženjem Varaždin i da njegovom pomoću razvije veću aktivnost. No ti zaključci nisu provedeni, jer se upravni odbor nada, da će ipak moći vlastitim snagama savladati sve teškoće. Rukovodstvo pomaže članstvu u ostvarivanju njegovih zakonskih prava.


Udruženje Novi Marof - Osnovano je 24.lipnja 1946. Prebrodivši prve poteškoće upravni je odbor počeo okupljati sve više članova i provoditi organizaciju. Na čelu udruženja nalazili su se dugi niz godina Ipša Stjepan, Bađek Nikola, Močnik Dragutin i Vidačić Miroslav.  Tajnik drug Vidačić radio je vrlo požrtvovno. On je u svom stanu obavljao sve poslove udruženja, jer ono nije imalo svojih prostorija.. Ono  i danas još nema prikladnih društvenih prostorija. Članstvo udruženja se osobito istaklo već u prvom početku na dobrovoljnim javnim radovima, kada je davalo mjesečno i do 10.000 dobrovoljnih radnih sati. Udruženje je osnovalo  25. travnja 1948. vlastitu KUP-i.

Svi upravni odbori do danas vodili su brigu oko ostvarivanja  zakonskih prava svoga članstva,, a osobito su se zalagali  za zaštitu invalidne djece svojih članova. Udruženje broji danas 564 člana, a KUP-i 430 sudionika.

Udruženje Varaždin -   Osnovano je 15. prosinca 1946. Prvi upravni odbor su sačinjavali predsjednik Stare Josip, zamjenik predsjednika Valjak Matilda, tajnik Gašljević Marko i blagajnik  Kajfeš Mate. Dugi niz godina bili su osobito aktivni članovi upravnog odbora Marc Josip  i  Tropper dr. Franjo. Posljednji je kasnije  zbog fizičke iscrpljenosti napustio mjesto predsjednika, pa ga je u znak priznanja za njegov uspješan rad redovna skupština udruženja  izabrala za doživotnog počasnog predsjednika.
Već u prvom svom početku udruženje aktivno radi na obnovi i izgradnji zemlje. Članstvo je prosječno mjesečno davalo 3000 dobrovoljnih  radnih sati. Udruženje pomaže i sve ostale društveno- političke organizacije i organe teritorijalno- političkih zajednica, kao i društvenih službi u njihovom radu.
Članstvo je postepeno raslo. S obzirom da su svi trudbenici dobili pravo na penziju, rast je bio dosta brz. Uslijed toga mijenja se dosta brzo i struktura upravnog odbora. U njega ulazi sve više radnika-proizvođača sa 283 člana , a danas broji 4.695 članova. Vlastita KUP-i je organizirana  30. svibnja 1948., i danas ima  2845 sudionika.
U početku penzioneri nisu osjetili veću potrebu za Udruženjem. Pomanjkanje društvenih prostorija i neprekidno preseljavanje
iz prostorije u prostoriju sprečavalo je da, udruženje stekne onaj ugled, koga danas uživa.
U godinama 1952, 1954, 1958, 1959, 1965 i 1966. udruženje pomaže članstvu u ostvarivanju njegovih prava iz  Zakona o mirovinskom i  invalidskom osiguranju sastavljajući mu sve potrebne zahtjeve, molbe i žalbe. Članovi upravnog odbora odlaze na teren i na licu mjesta  sastavljaju  potrebne pismene sastave. Ovo je znatna pomoć, jer ima mnogo starih ljudi , koji ne prate štampu, pa često ne znaju ni svoja prava ni svoje dužnosti. Udruženje je svojim radom onemogućilo rad mnogobrojnih  nadripisara, koji su pokušali eksploatirati mnoge neuke članove .

Zahvaljujući dobroj suradnji s Komunalnim zavodom za socijalno osiguranje udruženje je preuzelo mnogo poslova od njega i time ga odteretilo mnogih stranaka i olakšalo mu rad. Ugled udruženja je vrlo velik, kako kod članstva, tako i kod ostalih društveno- političkih organizacija i organa, teritorijalno političke zajednice i javnih službi. Članstvo je uvidjelo da udruženje nije  samo zbog toga, da ubire članarinu, već da se bori za viši standard penzionera i invalida rada.

Udruženje posvećuje mnogo brige kulturno- prosvjetnom i ideološko- političkom uzdizanju svoga članstva i pomaže savjetom i djelom i sva ostala naša udruženja na području kotara Varaždin. Za uspjehe posljednjih godina naročito su zaslužni drugovi predsjednik  Sirovec Stjepan i tajnik  Hrain Franjo.

Udruženje ima svoju  vrlo dobro organiziranu glazbu, koja u varaždinskom parku  daje javne koncerte, svira na zabavama i društvenim večerima, te na pogrebima umrlih članova udruženja. Pored toga se kapelnik glazbe obveza, da će besplatno obučavati talentirane učenike srednjih škola u reproduktivnoj umjetnosti.


UDRUŽENJA GRADA ZAGREBA                                             

I. S područja vanjskih  općina -  Udruženje Dugo selo-  Zaslugom drugova Kocet Franje, Katić Franje i Goleš Antuna osnovano je udruženje 25, rujna 1947. I dok je 1947. imalo samo 143 člana, danas ova naša organizacija ima  617 članova. Udruženje dobro radi. Ono pomaže svome članstvu kod ostvarivanja prava po zakonima o socijalnom osiguranju, ono se brine i za nabavku ogrijeva članstvu uz jeftiniju cijenu od one u trgovini, ali ne može pružiti članovima društveno- zabavni život, jer nema za to odgovarajućih društvenih prostorija.
Udruženje je osnovalo 17. veljače 1952. svoju KUP-i , koja danas ima 352 sudionika. Osobitih zasluga za uspješan rad ovoga udruženja imaju drugovi Gojak Mato, Marić August i Obad Josip, koji su već dugi niz godina njegovi rukovodioci i uživaju puno povjerenje svoga članstva.

Udruženje Jastrebarsko - Zaslugom drugova Tadić Đuke i  Kovačević Mare osnovano je ovo udruženje 1. siječnja  1948. Ispočetka je rad bio  otežan i udruženje je brojilo nešto ispod 150 članova, a danas ih ima 807 članova. Prvi je predsjednik bio Rakovski Ferdo,  a prvi blagajnik Novaković Ljubomir.
Udruženje je osnovalo 1. siječnja 1954. vlastitu KUP-i koja danas broji 532 sudionika. Godine 1964. dobilo je udruženje lijepe i udobne prostorije u zgradi ispostave Komunalnog  zavoda za socijalno osiguranje Jastrebarsko.

Jedno je vrijeme udruženje popustilo  u radu, dok je novi upravni odbor počeo s više mara i brige raditi na jačanju organizacije. Za to ima naročite zasluge novo izabrani tajnik Tomac Pavao.

Udruženje se brine za ostvarivanje zakonskih prava za svoje članove i za jeftiniju nabavku ogrjeva. Članstvo sudjeluje u svim javnim akcijama i podupire rad svog novog rukovodstva. Nadamo se, da će se u skoro vrijeme razviti i u tome udruženju društveno-zabavni život.


Udruženje Klanjec -   Osnovano je 1. siječnja 1952. zaslugom Kanture Mirka, Gajšak Josipa, Broz Dragutina, Kolar Dragutina i drugih, Ispočetka je udruženje zbog raštrkanosti teritorija jedva skupilo 26 članova. Kasnije je broj članova porastao tako, da je udruženje u kratko vrijeme naraslo na 170 članova.

Godine 1964. odijelili su se članovi s područja ondašnje općine Veliko Trgovišće u posebno udruženje. Uslijed toga je broj članova nešto opao, a danas udruženje broji 290 članova. Ima vlastitu KUP-i,  osnovana je 1. siječnja 1955. i ona broji danas 107 sudionika.

Među članstvom nije razvijen društveno-zabavni život, a niti je moguć ideološko-politički rad, jer udruženje nema za to prikladnih društvenih prostorija. Pored toga većina članova živi u raštrkanim naseljima, a samo malen broj stanuje u samom Klanjcu.


Udruženje Konjšćina - Još 1955. godine bio je izabran u Konjšćini inicijativni odbor od sedam drugova, kojima je stavljeno u dužnost da osnuju udruženje. Na 4. prosinca 1955. održana je osnivačka skupština, na kojoj je izabran prvi odbor na čelu s predsjednikom Muhovec Franjom, tajnikom Trčak Franjom i blagajnikom Valent Ivanom. Udruženje je počelo  s radom stvarno 1. siječnja 1956. a do toga je bilo u sastavu udruženja u Zlataru.

Udruženje je osnovalo vlastitu Kasu uzajamne pomoći 19. kolovoza 1956. Danas udruženje broji 1088 članova, a njegova KUP-i 412 sudionika. I ovo se je udruženje borilo da dobije bolje prostorije. Selilo se je često iz podruma u podrum, no u posljednje vrijeme je pitanje uredskih prostorija riješeno na zadovoljstvo članova uviđavnošću  predsjedništva Skupštine općine Zlatar-Bistrica, koje je dodijelilo udruženju prostorije u staroj općinskoj zgradi u Konjšćini.

Nakon donošenja novih Pravila našega Saveza 1962. po čijim Uredbama može udruženje postojati samo u sjedištu općine, predviđeno je spajanje ovoga udruženja s udruženjem u Zlataru u novo udruženje Zlatar-Bistrici, gdje se sada nalazi sjedište Skupštine općine. Ova činjenica izazvala je izvjesno neopravdano negodovanje u redovima članstva, što se očituje u raznim manifestacijama u oslabljenju rada, u otkazivanju pretplate na društveno glasilo " Glas penzionera". Udruženje obavlja inače dobro administrativno poslovanje, no ne posvećuje dovoljno pažnje društveno-zabavnom životu svojih članova, koji bi s veseljem pošli na izlet, da vide ljepote naše zemlje, što im nije bilo moguće vidjeti za vrijeme, dok su bili u radnom odnosu.

Za uspješan rad udruženja na svim područjima društvene djelatnosti, a napose oko propagande za pretplaćivanje članova na društveno glasilo zaslužan je agilni tajnik udruženja Valentin Mokos.


Udruženje Krapina - Osnovano je 23. studenoga 1947. Istoga dana osnovana je i vlastita KUP-i. Udruženje danas broji 2407 članova, a Kasa uzajamne pomoći ima  564 sudionika prema broju članova. Trebalo bi važnost Kase većom propagandom objasniti članovima udruženja, pa bi se oni zasigurno u većem broju učlanili u kasu.

Začudno je, da je postotak sudionika u posljednjih šest godina smanjen, ako usporedimo stanje sudionika KUP-i iz 1960. , kada su oni sačinjavali 28% članstva s ovim sadašnjim stanjem koje iznosi 23%. Umjesto da se je postotak povećao, on je pao. Tu je svakako potrebna veća propaganda o nesumnjivoj koristi Kase. Udruženje je koncem 1962.  po razgraničenju općine i nakon donošenja novih Pravila našega Saveza izgubilo dio svoga područja, koji je pripao novoosnovanom udruženju u Zaboku, ali je istovremeno dobilo područje ranijeg udruženja u Pregradi, koje je pretvoreno u povjereništvo. Time mu se broj članova nešto smanjio, ali ne mnogo.

Za razvitak rada Udruženja, napose za njegovu kupnju društvenog doma i za masovne akcije članstva u svim prigodama od općeg značaja, istakli su se svi upravni odbori na čelu s drugovima Nežmahen Stjepanom, Seljan Augustom, Kuhar Milanom i drugima.

Ovo naše najveće udruženje sa šireg područja grada Zagreba kupilo je prije nekoliko godina rodnu kuću Ljudevita Gaja za svoj društveni dom. Time mu je omogućen društveno-zabavni život i ideološko-politički  rad s članstvom . Godine 1964. bila je priređena samo jedna zabava, koja je udruženju donijela čist prihod od st. din 52.083.

Trebalo bi svakako društveno-zabavni život proširiti i na gledanje televizijskih programa, na predavanja popraćena s dijapozitivima ili filmovima, na izlete itd.

Udruženje se brine za ostvarivanje prava svoga članstva, te mu u tom pogledu daje sve upute i savjete. Njegov predstavnik osobno požuruje i pospješuje  rješenja, žalbi i molbi kod nadležnog Komunalnog zavoda i Republičkog zavoda za socijalno osiguranje u Zagrebu. Ono se brine oko nabavke ugljena članstvu uz povoljniju cijenu od tržne. Rad povjereništava u Pregradi i u Humu na Sutli je priličan.


Udruženje Oroslavje - Osnovano je najprije kao udruženje Donja Stubica i to 1946.  Zbog slabe organizacije i malog broja penzionera prenešeno je sjedište udruženja 1. ožujka 1948. u Oroslavje, gdje je bilo više penzionera s obzirom na razvijenu industriju u tom mjestu. Udruženje je imalo 1951. godine 300 članova, a danas ih broji 1075. Nakon četiri godine rada došlo je do izvjesnih nedostataka u radu, pa je tekar 1953. reorganizacijom upravni odbor popunjen novim članovima  pa je došlo do ponovnog jačanja organizacije i boljeg rada.

Udruženje je osnovalo vlastitu KUP-i 1. siječnja 1954. koja  danas ima 888 sudionika. Ono ima svoja povjereništva u Donjoj Stubici i Mariji Bistrici, od kojih ovo posljednje osobito dobro radi, za što ima osobitih zasluga drug Šalić Andrija.

Udruženje vodi brigu o članstvu kako u pogledu njegovih zakonskih prva, tako i za poboljšanje njegovog materijalnog stanja. Ono je iza 1953.  na ovamo znatno ojačalo organizaciono, za što imaju naročitih zasluga drugovi: Tomašković Ivan, Kišur Dragutin, Šuk Ivan, Kos Nikola, Gršetić Josip i drugi.


Udruženje Samobor -Zaslugom Vidoša Tome, Lodete Franje, Kokša Mihovila, Visinger Anke, Golner Hermana i drugih osnovano je udruženje 30. kolovoza 1947.  s ukupno 170 članova. Taj je broj stalno rastao razvitkom udruženja te je već 1951. udruženje imalo 372 člana, a danas 1233.

Udruženje je osnovalo i vlastitu KUP-i sa 205 sudionika. Međutim kasnije je prestala s radom ta kasa i članovi su postali sudionici KUP-i udruženja Trešnjevka u Zagrebu.

Rad udruženja je oslabio 1962. zbog slabih i vlažnih prostorija, u koje se je te godine preselilo. Te prostorije nisu bile upotrebive niti za kancelariju tako, da se je arhiva i dokumentacija udruženja morala držati u stanovima rukovodioca. Tekar je ove godine dobilo udruženje bolje uredske prostorije. Iako se upravni odbor brine, da članstvo dođe do svojih zakonskih prava, iako se on brine za što bolji materijalni položaj članstva, omogućujući mu i davanja beskamatnih zajmova iz kase uzajamne pomoći, to ipak članstvo ne podupire rad svoga rukovodstva, što je osobito došlo do izražaja kod akcije za dobivanje boljih uredskih prostorija. Na zborovima birača nije se čula nijedna riječ od strane članova, da bi podržali zahtjev svoga rukovodstva, koje je opravdano tražilo od općine bolje uredske prostorije.


Udruženje Velika Gorica – Osnovano je 1. lipnja 1947. i danas broji 857 članova. Ima vlastitu KUP-i,  osnovanu 1. srpnja 1952. i danas ima 408 sudionika. Udruženje je imalo ispočetka otežan rad zbog slabih uredskih prostorija. Tekar 1964.  ono dobiva jednu zračnu, svjetlu i udobnu prostoriju koja dobro služi za odvijanje administrativnog poslovanja i za održavanje manjih sastanaka, ali nije prikladna za društveno-zabavni život članstva. Pravne savjete članstvu davao je pravnik općine, što je pohvalno i može služiti kao uzor dobre suradnje udruženja s organima društvene službe drugim malim udruženjima našeg Saveza.

Udruženje se brine za nabavu ogrjeva uz nižu cijenu od one u trgovini. Naročite zasluge za uspješan razvitak udruženja ima druga Fabijančić Stjepan, njegov dugogodišnji predsjednik, stari revolucionar i borac NOR-a, koji je bio niz godina član izvršnog odbora našega Saveza sve do 1965., kada je zbog slabog zdravstvenog stanja morao napustiti ovu posljednju funkciju.

Udruženje Zabok – Nakon razgraničenja područja općina i kotara u našoj Republici osnovali su penzioneri i invalidi rada općine Zabok svoje udruženje 19. svibnja 1963.  Istoga dana osnovana je i KUP-i. Udruženje je ispočetka imalo izvjesne poteškoće zbog spajanja područja, koja su ranije pripadala Zlataru i Krapini. Trebalo je srediti evidenciju članstva i urediti materijalne odnose. Ispočetka nije bilo niti prikladne uredske prostorije, no kasnije zahvaljujući pomoći Općinskog sindikalnog vijeća udruženje je dobilo jednu prostoriju u Komunalnom zavodu za socijalno osiguranje u Zaboku.

Ovo udruženje dobro radi u korist svojih članova, brine se za ostvarivanje njihovih zakonskih prava i brine se za nabavku što jeftinijeg ogrjeva za članstvo.

Udruženje ima danas 1462 člana, a njegova KUP-i samo 209 sudionika. Taj bi se broj morao svakako u interesu samih sudionika i njihovih porodica povećati. Treba također posvetiti veću pažnju u budućnosti društveno-zabavnom životu članstva.


Udruženje Zaprešić - Osnovano je 13. srpnja 1952.  zaslugom drugova Pohar Bartola, Selišek Franje, Zrinjan Mije, Ulrih Vida i drugih, Ispočetka ono je imalo 70 članova, a danas 1051 člana. Do povećanja broja članstva došlo je naročito nakon 1962.  kada je udruženju pripojeno ranije udruženje Prigorje, koje sada radi kao povjereništvo. Udruženje je osnovalo 15. ožujka 1953. vlastitu KUP-i koja danas broji 510 sudionika. Taj bi broj svakako trebalo povećati većim pristupanjem u kasu članova povjereništva u Prigorju.

Udruženje se bori neprestano, da dobije prikladne društvene prostorije. Ono se često seli iz prostorije u prostoriju i nedavno je dobilo jednu uredsku prostoriju u zgradi "Kino-dvorana". Povjereništvo u Prigorju gradi jednu uredsku prostoriju u sklopu Vatrogasnog doma, i ona će mu biti dovoljna za administrativno poslovanje. Udruženje obavlja svoj redovni posao u korist članstva i kad dobije prikladne društvene prostorije razvijat će i kulturno-prosvjetni i zabavni život.


Udruženje Zelina - Ovo najmanje udruženje u vanjskom području grada Zagreba osnovano je 9. listopada 1950. zaslugom drugova  Pažić Luje, Koščec Josipa, Slaveški Đure, Marešić Ivana i drugih. Udruženje je organiziralo svoje članove u dobrovoljnim radnim akcijama za opće narodno dobro i pomagalo društveno-političkim organizacijama u njihovom radu. Ono radi na ostvarenju zagarantiranih zakonskih prva članovima i na tome, da se što više penzionera i invalida rada upiše u organizaciju. Danas ono broji 190 članova. Nema vlastitih poslovnih prostorija, već mu je dodijeljena jedna prostorija u zgradu općine susretljivošću rukovodilaca Skupštine općine Zelina.

Vlastite KUP-i nema, ali se radi na njenom osnutku. Ove godine je novi upravni odbor priredio dva izleta za članstvo, jedan do Opatije i Rijeke preko Postojne, a drugi na relaciji Zelina-Varaždin-Pohorje. S takvim društveno-zabavnim životom članstvo je zadovoljno, jer je tako upoznalo historijske spomenike i druge ljepote naše domovine.


Udruženje Zlatar -Ovo je udruženje osnovano 1. lipnja 1946. Danas broji 1258 članova. Začudno je, da to udruženje s ovakvim brojem članstva nema svoje KUP-i. Poslije 1962. kada su donesena nova Pravila našeg Saveza i kada su novim Zakonom o područjima općina i kotara u NRH bile dokinute do tada samostalne općine Konjšćina i Zlatar i osnovana nova općina sa sjedištem u Zlatar-Bistrici, trebalo je spojiti  ovo udruženja s onim u Konjšćini. No to spajanje još ni do danas nije učinjeno iz raznih objektivnih i subjektivnih razloga.

Smatramo, da bi bilo u interesu samih penzionera i invalida rada ove nove komune, da se obavi to spajanje do kojega svakako mora u budućnosti doći. To se je spajanje već moglo provoditi u praksu polagano. Na primjer: u pogledu KUP-i koju ima udruženje u Konjšćini, a ovo  u Zlataru nema. Moglo je članstvo ovog posljednjeg uvjeravanjem o svrsishodnosti KUP-i stupiti u kasu udruženja u Konjšćini. Time bi se olakšao posao oko spajanja ovih dvaju udruženja. Došlo bi se lakše do dobre organizacije uprave spojenog udruženja u samoj Zlatar-Bistrici i odgovarajućih povjereništava u Zlataru i Konjšćini. Time bi se riješio ovaj problem. Zato treba u prvom redu ubuduće osigurati prikladne prostorije u sjedištu nove komune, za što treba da se osobito založe upravo penzioneri i invalidi rada, koji stanuju u Zlatar-Bistrici.
                    
II.  S   UŽEG GRADSKOG PODRUČJA

Udruženje Zagreb – Centar: - Osnivačka skupština ovoga udruženja održana je 31. ožujka 1946. u Domu kulture "Vladimir Nazor
". Na toj skupštini iznijeti su ciljevi novo osnovanog udruženja penzionera. Predsjednik inicijativnog odbora drug dr. Ante Kandijaš u svome uvodnom govoru istakao je, da penzioneri imaju za sobom dug život ispunjen radom, pa da imaju i pravo da se sada u starosti odmaraju, ali to odmaranje ne smije da znači potpun nerad, koji je za starog čovjeka ubitačan. K tome pridolazi i to da osjećaj punog životnog zadovoljstva možemo imati samo onda, ako smo svjesni da zajednici, u kojoj živimo i od koje sve primamo, i mi damo sve ono, što joj prema svojim fizičkim i umnim snagama možemo dati.

U prvi upravni odbor izabrani su dr. Kandijaš Ante kao predsjednik, Vitanović Šime kao tajnik, Štajner Gustav kao blagajnik, a za članove upravnog odbora drugovi Šutej Fran, Štajnhard Rikard, Mohorovičić Andro i Vragović Vera. Prve prostorije udruženja bile su  onda na Trgu Republike broj 8. Punih sedam godina bio je predsjednikom toga udruženja dr. Kandijaš.  Godine 1953. bio je izabran za predsjednika ing. Čubelić Milan, a za tajnika Stipetić Ivan. Drug Čubelić bio je predsjednik sve do svoje smrti 23. veljače 1964. On se mnogo zalagao oko toga, da udruženje razvije što više svoju društvenu djelatnost i za to je nastojao nakon brojnih mijenjanja prostorija udruženja, da se pristupi izgradnji vlastitog društvenog doma. Pogotovo je to bilo pitanje aktualno i tražilo svoje brzo rješenje, nakon što je društveno-politička organizacija u Dalmatinskoj ulici broj 7, sve više ograničavala mogućnost nesmetanog rada ovoga udruženja.

U zajednici s Republičkim odborom našega Saveza pristupilo se izgradnji vlastitog društvenog doma, čiji je vlasnik u polovini ovo udruženje (prizemlja). Nakon smrti druga Čubelića bio je izabran za predsjednika drug Zubčić Martin, a 1965. drug Mraz Tomo, koji je to još i danas. Zbog bolesti druga Stipetića bio je 1959. izabran za tajnika drug dr. Kolačević Dragan, koji je vršio i pravnu službu u ovom udruženju, a koga je radi bolesti 1963. zamijenio drug Pintar Miroslav.

U radu ovoga udruženja pored već spomenutih predsjednika, tajnika i odbornika posebice su se istakli, a napose oko izgradnje društvenog doma drugovi Škorić Drago, Šilović dr. Srećko, Vosner Dragutin, Dujmović Josip, Karl Rudolf, Švarcvald Fran i mnogi drugi.

Udruženje je obavljalo administrativno poslovanje, kao i pravnu službu redovno na zadovoljstvo svoga članstva no sve dok nije uselilo u vlastite društvene prostorije u novom domu i Preradovićevoj ulici 33, nije moglo razviti nikakvu drugu, a pogotovo ne društveno-zabavnu djelatnost među članstvom.

Udruženje je imalo već 1950. oko 4500 članova. Danas ih ima 8453. Na 9. lipnja 1948. osnovalo je udruženje vlastitu KUP-i, koja danas nakon višegodišnjeg uspješnog poslovanja broji 64ll sudionika. Sudionici Kase uzajamne pomoći koriste još za života beskamatne zajmove, koji se isplaćuju do iznosa od st. din. 10.000 otplativo u pet obroka mjesečno po starih din. 2.000. To je lijepa pomoć sudionicima prilikom nabave zimnice ili prigodom drugih hitnih potreba.

Od 1958. na ovamo, kada je zakonodavac uveo sistem podnošenja pismenih zahtjeva za ostvarenje prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja, znatno se je povećao rad pravne službe toga udruženja. Pravna zaštita davala se je besplatno kroz cijelo vrijeme, te je kroz to vrijeme koristilo pravnu zaštitu oko 13.500 članova. U tom radu mnogo je udruženju pomagao pored dra Kolačevića drug dr. Nikola Pečar. Udruženje je sada prigodom izmjene osobnih legitimacija organiziralo pogodno slikanje svoga članstva uz cijenu od st. din. 350. – za 4 slike.

Od kolike je koristi novi društveni dom za razvitak društvenog života članstva najbolji je primjer silan zamah društveno-zabavnog i ideološko-političkog rada s članstvom ovoga udruženja. Udruženje ima lijepu i udobnu čitaonicu, u kojoj stoji na raspolaganju članovima cjelokupna dnevna štampa i ilustracije u više primjeraka. Članovi pored toga nalaze razonodu u igranju šaha i domina. Stoji im na raspolaganje radio prijemnik i televizor. Priređuju se i kino-predstave. U posljednje vrijeme razvija udruženje sve veću akciju oko posjećivanja članstva kazališnih predstava i zajedničkih izleta s članovima drugih zagrebačkih udruženja. U čitaonici se priređuju povremeno svečane akademije s dobrom izvedbom raznih prigodnih programa, tako za Dan žena – 8. marta, za Dan Republike i kod drugih prigoda. Nedavno je udruženje osnovalo vlastiti tamburaški zbor. Iza programa priređuju se i uspjele drugarske večeri, koje znaju trajati i do kasnih večernjih sati. U pripremi je i daljnji još širi kulturno-prosvjetni rad članova udruženja.

Uz čitaonicu udruženje ima i buffet zatvorenog tipa, u kome se dobiju topli i hladni bezalkoholni napici. Udruženje se brine i za zapošljavanje svojih članova, te vrši u tom pravcu odgovarajuće posredovanje.


Udruženje Zagreb – Črnomerec -  Ovo danas najveće zagrebačko udruženje je osnovano 11. travnja 1946. Prvim predsjednikom bio je izabran Štemberger Antun, a prvim tajnikom Škrgatić Milan. Pod udruženje potpadalo je tadašnje područje VI rajona grada Zagreba i vanjske općine Kustošija, Vrapče, Stenjevec i Podsused, što sve danas čini gradsku općinu Črnomerec. Kroz prošlih 20 godine poslovnica ove organizacije bila je u prostorijama opće-društvenog vlasništva na Vrhovcu 5, zatim u Vinogradskoj 25, u zgradi općine, a danas je u Ilici 259. Udruženje ima danas dobro organiziranih 16 povjereništava prema broju mjesnih organizacija SSRNH. Ranije je bilo cijelo područje udruženja podijeljeno u još više povjereništava, koja su s vremenom brojčano smanjivana, a prostorno povećavana.

Broj članova udruženja rastao je prema proširivanju prava iz socijalnog osiguranja. Dok je početkom 1955. godine bilo 5.600 članova, to danas ono ima 9.181 člana. Rukovodstvo udruženja je godišnje postepeno obnavljano tako, da su nove snage unosile osvježenje i nije dolazilo do zamorenosti i iscrpljenja. Danas nakon izmjene društvenih Pravila u 1965. rukovodi udruženjem plenum od 33 člana i od njega izabrani upravni odbor od 11 članova, te nadzorni odbor od 5 članova. Sva pitanja u radu udruženja stalno su rješavana u odboru dogovorno i skladno, te je sve obavljano bez teškoća i nesporazuma. Djelokrug rada i poslovanja zavisio je od stanja razvoja društvenih odnosa, obnove i izgradnje materijalne osnove i od razvoja socijalnog osiguranja donošenjem odgovarajućih zakonskih propisa.

U razdoblju do godine 1952. uglavnom je obavljano u udruženju prikupljanje i upis članova, dijeljenje prehrambenih i robnih bonova, a uspješno je ostvaren zahtjev da osobni umirovljenici namjesto G-karte dobiju R-kartu, kao i trudbenici u zaposlenju. U godinama 1952. do 1957. trebalo je neprekidno i brzo djelovati za redovno i puno ostvarenje prava članova iz mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, pri čemu su uspješno otklonjene mnoge moguće i stvarno nastale grješke.

Od godine 1958. neprekidno do danas pored zaštite članova od nepravilnih rješenja o njihovim prvima iz mirovinskog i invalidskog osiguranja posebna briga i napor se čini , da se pod lozinkom pravde i pravednosti izravnaju svi umirovljenici prema stručnosti i dužini staža bez obzira na dan, od kada su umirovljeni. Na godišnjim skupštinama udruženja pored redovnih poslova opetovano su razmatrana načelna pitanja i prijedlozi, od kojih su daljnjim zalaganjem Republičkog i Saveznog odbora Saveza udruženja penzionera i invalida rada mnogi uspješno riješeni. Međutim do danas još nije riješeno pitanje osobnih umirovljenika za dobivanje dodatka za ženu domaćicu, koje je nesposobna za rad i nema vlastitih izvora prihoda, a niti su još obveznici služenja kadrovskog roka u armiji stekli pravo na priznavanje te službe u staž za mirovinu.

Pravna služba udruženja radila je do 1957. djelomično i povremeno, a od tada do danas ona je stalna, neprekidna i cjelovita. Uz mirovinska, invalidska i zdravstvena pitanja ona pomaže članovima savjetom i u stambenim i drugim civilno-pravnim odnosima. U poslovanju udruženja primjenjuje se načelo učiniti i poduzeti sve moguće za zadovoljenje prava članova, a naročito da se osigura minimum primanja u odnosu na postojeću visinu cijena troškova života. U uredu udruženja dnevno je veliki posjet članova i uvijek se poslovi obavljaju točno i uredno. Članovi su organizacijski čvrsto povezani, a sudjeluju u svim akcijama i manifestacijama socijalističke izgradnje jedinstveno uz humane, kulturne, boračke i političke društvene organizacije.

Jedini izbor potrebnih financijskih sredstava je članarina. Njome se pokrivaju svi redovni izdaci, a pored toga  još su socijalno ugroženim i nemoćnim članovima davane pomoći u novcu ili ogrjevu. Uz veliku štednju novca i materijala te plemenitošću dvaju članova dobrotvora do sada su prikupljena namjenska sredstva za vlastite društvene prostorije u iznosu od 960.000 st. dinara.

Na l. siječnja 1948. osnovalo je udruženje vlastitu blagajnu uzajamne pomoći, kroz koju se međusobno pomažu članovi i iz nje se u slučajevima smrti porodici isplaćuje određena novčana pomoć. Ona danas iznosi st. din. 30.000, a doprinos mjesečno po sudioniku st. din. 120. KUP-i broji danas 4.995 sudionika. Interesantno je, da je broj smrtnih slučajeva u porastu tako, da je već dostigao 4% godišnje od broja upisanih sudionika.

Ubuduće će udruženje imati još mnogo novih društvenih zadataka, ali dosadašnje iskustvo i uspjesi jamče, da će oni biti izvršeni u potpunosti. Za dosadašnje uspjehe u radu udruženja imaju zasluge svi dosadašnji upravni odbori, u kojima su se istakli osobito drugovi Gardun  Juraj, Bauer Marko, Rački Josip, Grubauer Rudolf, Gapit Fran i drugi.


Udruženje Zagreb – Maksimir-  Ono je osnovano 1. travnja 1946.a prvi je predsjednik bio Ivan Vrkljan, prvi potpredsjednik Facini Jure, prvi tajnik Popović Milan, a prvi blagajnik Budak Jozo. Kod osnivanja ovo je udruženje brojilo 183 člana, a danas ima 8.840 članova. Članovi udruženja istakli su se na javnim radovima oko obnove i izgradnje opustošene zemlje, za što su dali 716.945 dobrovoljnih radnih sati. Znatan broj dobio je savezno odlikovanje Glavnog odbora Narodnog fronta. Članstvo je pokazalo svoju visoku svijest i ljubav prema svojoj socijalističkoj domovini prilikom upisa I i II Narodnog zajma, kada je uplatilo st. din 2,801.550 i time prekoračilo predviđene svote za oba zajma za st. din 601.550.

Članstvo udruženja srdačno je pozdravilo na izvanrednom masovnom sastanku odluku Savezne narodne skupštine od 2. prosinca 1960. o isplati akontacije od 10% na isplaćene iznose mirovina za vrijeme od 1. srpnja do 31. prosinca 1960.  svim uživaocima starosnih, invalidskih i porodičnih mirovina. To je bila prva mjera za povećanje mirovina, koje su stagnirale čitave dvije godine, dok su se istodobno povećavale zarade aktivnih trudbenika i rasli troškovi života.

Udruženje je osnovalo svoju vlastitu KUP-i 1. siječnja 1948. koja danas ima 5.198 sudionika. U ovom je udruženju dobro uređena pravna služba, koja je članstvu davala ne samo usmene pravne savjete i objašnjenja, već i sastavljala stručno zahtjeve, žalbe i tužbe, te time omogućila brže rješavanje prevođenja i povećanja mirovina, brže isplate zaštitnog dodatka, invalidnina i dodatka za tuđu pomoć i njegu. Udruženje je ispunjavalo i neke ostale zadatke u korist članstva, koje mu stavljaju u dužnost Pravila našega Saveza.

Udruženje ima prostorije dovoljne samo za administrativno poslovanje. Stoga ono nije moglo razviti kulturno-prosvjetni i društveno-zabavni život među svojim članovima. A baš to se postavlja kao imperativni zahtjev kod ovoga udruženja prema stvarnoj potrebi, da se među članstvom razvije drugarski i bratski odnos, da se bolesnim i fizički iscrpljenim drugovima ukaže što veća drugarska pomoć, da se  onemogući širenje kleveta i laži, da se suzbijaju razna neistinita prepričavanja i huškanja, da zavlada među članovima ljubav i prijateljstvo, da se izbjegavaju lični sukobi i netrpeljivost.

Samo na taj način može doći do složnog rada na jačanju i razvitku udruženja u korist sviju penzionera i invalida rada. Samo tako će se jednom za uvijek prekinuti sektašenje, što se je prije nekoliko godina pojavilo u našoj organizaciji među rukovodećim kadrovima, i postalo ozbiljna kočnica daljnjem napretku udruženja.


Udruženje Zagreb – Medvešćak    Osnovano je 29. ožujka 1946. među prvima  gradu Zagrebu. Naročita zasluga za to pripada drugu (sada već pokojnom) Đuri Gašparcu, koji je kasnije biran za predsjednika Udruženja penzionera NRH i predsjednika Saveznog odbora udruženja penzionera FR Jugoslavije. Prvi predsjednik udruženja bio je Đorđe Novak, a tajnik Stjepan Galović. Od mnogih istaknutih članova treba naročito somenuti dr. Tugomira Alaupovića, Rudolfa Staufer-Nedeljkovića, Dragutina Kovača, prof. Maksimilijana Fišera, Marijana Đurđevića, Haberle Branimira, Miju Dragića, uz čija je imena u dobroj mjeri vezan prosperitet ovog udruženja.

Nakon početnih teškoća koje je udruženje u to doba proživljavalo, njegov se rad polako stabilizirao, te je u svom djelovanju čvrsto krenulo naprijed tako, da je stalno među prvima u svom djelovanju u našem gradu a i u SR Hrvatskoj. Velika zasluga za to svakako pripada već spomenutim istaknutim članovima za njihov pionirski rad. Broj članova, koji se je u početku kretao od oko 1040, danas broji 8422 umirovljenika. Kasa uzajamne pomoći osnovana je 1. siječnja 1948.  Ona danas ima 7080 sudionika.

Jedan od glavnih ciljeva udruženja bio je organiziranje dobre i stručne pravne službe. Preko te službe članstvo je dobivalo sva objašnjenja o ostvarivanju prva mirovinskog i invalidskog osiguranja.

Udruženje se pored toga vabilo i svim ostalim poslovima kako bi svojemu članstvu osiguralo i sve ostale potrebe naročito putem kase uzajamne pomoći preko koje se svake godine onim najpotrebnijim dijelio ogrjev besplatno ili pak davala jednokratna novčana pomoć. Samo u godini 1965. podijeljeno je 1250 kratkoročnih zajmova u visini od 5,400.000 st. dinara. Mora se naglasiti, da je rad kase uzajamne pomoći naročito cijenjen od sudionika.

Kroz čitavo vrijeme postojanja udruženja veliku poteškoću u radu čini pomanjkanje funkcionalnih  društvenih prostorija, naročito pomanjkanje klupskih prostorija, za čije rješenje se udruženje kao takovo već godinama bori. Međutim, ta je akcija dosada ostala bezuspješna, jer iako za tu svoju potrebu nailazi na puno razumijevanje za to određenih organa vlasti, pomanjkanje stambenog prostora kao takovog čini rješenje tog problema za sada nemogućim. Treba to naročito naglasiti, jer je baš ovo udruženje u gradu Zagrebu ono, koje je uz ostale uvidjelo naročito potrebu kulturno-prosvjetnog iživljavanja svojih članova. Izleti, pohađanje kazališnih predstava i slično, već se godinama organiziraju osobitom brigom i zalaganjem druga Grabar Đuke, tajnika. U dogledno vrijeme sagradit će  se na području naše općine Mirovni dom, pa će se nastojati u sklopu rješavanja tog pitanja riješiti i pitanje klupskih i uredskih prostorija ovog udruženja.

Suradnja sa svim za to pozvanim političkim i društvenim faktorima omogućila je upravnom odboru udruženja, da aktivno sudjeluje u rješavanju stambenih i drugih potreba svojih članova, što oni sami nisu ili ne bi mogli riješiti.

Udruženje nastoji učiniti sve, kako bi se materijalni položaj umirovljenika, naročito onih penzioniranih do 1958. i do konca 1964.  a i ostalih umirovljenika  suobrazio sa stalno rastućim životnim troškovima. U tom cilju daje ono svoju podršku Savezu penzionera i invalida rada SRH koji se u rješavanju tog teškog problema svestrano angažirao.
Za žaliti je – ponovno ističemo – da udruženje penzionera i invalida rada tako eminentne općine kao što je Medvešćak grada Zagreba, ne može doći do klupskih prostorija, toliko potrebnih svojim umirovljenicima, gdje bi se oni međusobno upoznavali i diskutirali o svim problemima za njih aktualnim.


Udruženje Zagreb – Pešćenica - Sve veći razvitak istočnog dijela grada preko željezničke pruge između Sajmišta i Dubrave i stvaranje nove općine Pešćenica potaklo je penzionere i invalide rada tih naselja još prije šest godina da se odvoje od ranijeg udruženja u Maksimiru i osnuju svoje udruženje i svoju KUP-i. To je učinjeno i nova organizacija i njena KUP-i počeli su s radom 1. siječnja 1961. pod predsjedništvom druga Malešević Save.

Udruženje je ispočetka brojilo oko 1.000 članova, a danas broji 2.745 članova. KUP-i imala je prve godine oko 600, a danas ima 1.101 sudionika.

Udruženje obavlja sve poslove u vezi s ostvarivanjem prava članova iz socijalnog osiguranja. Osim toga ono se brine i za ostale potrebe svoga članstva, napose oko dobivanja potrošačkih kredita. Samo u jednoj godini na primjer, dobilo je takvih kredita 236 članova u iznosu od st. din 13,800.000. Iz KUP-i daju se sudionicima kratkoročni beskamatni zajmovi. Udruženje uspješno surađuje s Komunalnim zavodom za socijalno osiguranje i s njegovom filijalom.  Članstvo je svakodnevno u živom kontaktu s upravom udruženja i ono sudjeluje  u svim akcijama. Udruženje surađuje skladno sa svim društveno-političkim organizacijama i organima Skupštine općine.

Udruženje ima jednu prostoriju za obavljanje svoga administrativnog poslovanja. No ona mu postaje svakim danom sve tješnja zbog neprestanog povećanja članstva. Udruženju će svakako trebati nove prikladne društvene prostorije, kako bi moglo ispunjavati i druge zadatke, koje mu stavljaju u dužnost Pravila našeg Saveza.


Udruženje Zagreb – Remetinec - Kada je prije desetak godina s južne strane Save na području onda još vanjske općine Remetinec izgrađen novi Velesajam, počelo se s planskom izgradnjom novoga Zagreba. Nastala su tu nova moderna gradska naselja Savski Gaj, Trnsko, Siget i Zapruđe s novim stambenim višekatnicama i neboderima, u koje se useljuju zajedno s aktivnim trudbenicima i brojni penzioneri i invalidi rada. Njihov se broj svakog dana sve više povećava.

Zato su prije dvije godine počeli penzioneri i invalidi rada, koji se naseliše na ovo gradsko područje, pokretati akciju, da se u smislu Pravila našega Saveza u novoj gradskoj općini Remetinec osnuje njihova organizacija. To je i učinjeno  te je 10. travnja 1965. počelo s radom novo osnovano udruženje na tom području. Istovremeno osnovana je i njegova vlastita KUP-i. Udruženje ima sjedište u naselju Trnskom i broji danas 450 članova, a njegova KUP-i 167 sudionika.

Ovo novo udruženje ima sada svoje uredovne prostorije u Trnskom 37 e (prizemlje). Ono se kao novajlija bori s početnim poteškoćama oko prikupljanja članstva s područja općine Remetinec. Jedan dio penzionera i invalida rada zbog slabe propagande i još nedovoljno organiziranih povjereništava još se uvijek nalazi neorganiziran. Drugi pak je dio onih s područja starijih naselja ove općine kao na primjer iz Hrvatskog Leskovca, Horvata, Brezovice, Klare, Jakuševca, Lučkog, Botinca, Stupnika i drugih, koji su ostali članom i dalje u kojem drugom udruženju grada Zagreba, u kome su začlanjeni već čitav niz godina i sudionici su tamošnje KUP-i. Oni zasigurno ne znaju, da s prelazom u svoje novo matično udruženje ništa ne gube od svojih članskih prava prema našim Pravilima.

Rukovodstvo ovog udruženja treba da se posluži u svrhu prikupljanja članova i propagandom svoga djelovanja putem društvenog glasila našeg Saveza. Smatra se, da danas već živi na području općine Remetinec preko 2.500 penzionera i invalida rada.


Udruženje Zagreb  - Sesvete - Osnovano je 1. travnja 1952. i broji danas 540 članova. Ima svoju vlastitu KUP-i, osnovanu 1. srpnja 1952. sa 320 sudionika. Upravni odbori udruženja su u svom dosadašnjem radu pokazali izvjesno zalaganje za bolji razvitak ove naše organizacije. No oni se ne brinu dovoljno, da udovolje svim potrebama svoga članstva, kako je to slučaj kod susjednih udruženja. Tu nema organizirane pravne službe, pa se članovi moraju služiti s pravnom službom našega Saveza, što za njihovo putovanje u Zagreb – Centar iziskuje veći izdatak. Samo administrativno poslovanje udruženja je dosta sporo. Društveno-zabavni život i ideološko-političko uzdizanje se ne provode, jer udruženje nema zato prikladnih društvenih prostorija.

Sve većim razvitkom općine doći će neminovno u skoroj budućnosti do potrebe sve većeg i svestranijeg društvenog rada udruženja, a zato su potrebni i novi kadrovi u rukovodstvu. Oni će podići rad udruženja na veću visinu i odgovarati potrebama članstva nekad seoskog, a danas užeg gradskog područja.


Udruženje Zagreb – Trešnjevka - Udruženje je osnovano 5. ožujka 1946. zaslugom nekolicine drugova penzionera, među kojima su se istakli prof. Adam Rubetić, Nikodem  Komljenović, Andro Knez i Ivan Radović. Udruženje je postepeno raslo i danas broji 8.533 člana. Na 1. ožujka 1947. osnovana je i vlastita KUP-i, sa 5.752 sudionika. U ovoj našoj organizaciji postoji uska suradnja članstva s rukovodstvom, plodna suradnja organizacije kao cjeline sa SKJ, sa SSRNH s društvom "Crvenog križa", s Općinskim sindikalnim vijećem i ostalim društvenim organizacijama. Udruženje ima vrlo dobro uređenu pravnu službu, koja je mnogo pripomogla bržem odvijanju poslovanja Komunalnog zavoda za socijalno osiguranje u Zagrebu, jer je svaki zahtjev, svaka molba pojedinih članova bila po toj službi potpuno kompletirana sa svim potrebnim podacima i dokumentima. To je osobito mnogo pomoglo kod brzog rješavanja zahtjeva za priznanje porodične mirovine.

Kasa uzajamne pomoći je vrlo dobro razvijana, u njoj su sudionici ne samo članovi ovoga udruženja, nego i članovi udruženja Samobor. KUP-i isplaćuje ne samo posmrtnu pomoć porodici umrlog sudionika, nego daje i beskamatne povratne pomoći živim sudionicima. Samo u vremenu od 1954. do 1960. bilo je podijeljeno takvih pomoći u visini od st. din. 31,806.000. Najoskudnijim drugovima daju se svake godine jednokratne pomoći u iznosu od nekoliko stotina tisuća starih dinara. Ovo udruženje daje svake godine u većim iznosima novčane pomoći društvu "Crvenog križa". Pored toga članovi udruženja vode uspješno i akciju dobrovoljnog davanja krvi. Udruženje daje i materijalnu pomoć Savezu udruženja boraca NOR-a.

U ovom udruženju postoji vrlo dobro organizirana mreža uličnih povjerenika, i putem njih se uspostavlja živi i neprestani kontakt rukovodstva udruženja s cjelokupnim članstvom. Zato nije ni čudo da na njegovim godišnjim skupštinama prisustvuje pored delegata ogromna masa ostalih članova, da je na primjer ovo naše udruženje prikupilo najširi krug pretplatnika iz redova svojih članova na društveno glasilo na području grada Zagreba. Za ovakav uspješan rad  udruženja kroz niz godina imaju nesumnjivo velikih zasluga upravni odbori na čelu s predsjednikom Godec Stjepanom i tajnikom Radošević Viktorom.

Noću od 25. na 26. listopada 1964. zahvatila je katastrofalna poplava rijeke Save područje općine Trešnjevka prouzrokujući između ostaloga ogromnu štetu samom udruženju uništivši mu sav namještaj i dio važne dokumentacije (članske kartoteke, knjigovodstvene dokumente itd.). Pored toga uništeni su bili stanovi i skromna imovina velikog broja članova udruženja. Uslijed poplave zadesila je smrt 14 penzionera i invalida rada članova udruženja. Za nabavku novog namještaja i ostalog uništenog inventara utrošilo je udruženje vlastita sredstva, a Republički odbor našega Saveza dao mu je iz svojih sredstava pomoć od st. din. 150.000.


Udruženje Zagreb – Trnje - Osnovano je 24. travnja 1946.  Prvi je predsjednik bio Johanes Srećko. Članstvo je postepeno raslo iz godine u godinu, i danas udruženje već broji 5.686 članova. Na 1. siječnja 1948. je osnovana vlastita KUP-i, ona danas ima 3.461 sudionika.

Članstvo je vrlo aktivno u svim javnim akcijama. Ono u velikom broju sudjeluje u organima društvenog upravljanja, u samoupravnim organima narodne  vlasti kao općinski odbornici i u odborima  raznih društveno-političkih organizacija na području komune Trnje. Za tu svoju aktivnost u prošlih 20 godina mnogi su članovi udruženja dobili jubilarne 1965. godine pohvale i priznanja od općinskog odbora SSRNH, a velik broj njih dobio je od Skupštine grada Zagreba Spomen- medalju oslobođenja za dugogodišnji rad na izgradnji socijalizma.

Prigodom posljednje velike poplave Save stradalo je mnogo članova ovoga udruženja. Mnogima je razularena  Sava uništila sve ono, što su oni tokom cijelog svog života svojim trudom pribavili. Rukovodstvo udruženja nije raspolagalo tolikim sredstvima, da bi priteklo u pomoć svakom pojedincu, već je odmah dalo Fondu za poplavljene općine Trnje iznos od st. din 350.000 kao pomoć udruženja.

Za razvitak i uspješan rad udruženja zaslužni su svi upravni odbori pod predsjedništvom druga Leonarda Gloca, dugogodišnjeg predsjednika udruženja i člana Izvršnog odbora Saveza. Pored izvršavanja redovnih zadataka oko ostvarivanja zakonskih prava članova iz socijalnog osiguranja, za što brže dobivanje raznih vrsta potrošačkih kredita i davanja beskamatnih zajmova iz KUP-i, ovo udruženje preko predstavnika upravnog odbora čini svake godine više posjeta oboljelim drugovima i drugaricama, i to kako onima koji su ležali u kućnoj njezi, tako isto i onima, koji su bili na liječenju u bolnicama. Prigodom tih posjeta podijeljeni su bolesnim članovima poklon paketići. Za članstvo se priređuju i zanimljiva predavanja u zajednici s Narodnim sveučilištem općine Trnje.

Svake se godine održavaju masovni sastanci članova po povjereništvima, na kojima članstvo iznosi svoje kritičke primjedbe na rad raznih društvenih službi. Članstvo napose pokreće pitanje podizanja jednog odmarališta za penzionere i invalide rada SRH na moru, problem povlaštene vožnje za teške invalide rada i teško bolesne penzionere  u gradskom saobraćaju. Konačno članstvo traži i bolje društvene prostorije za svoj društveno-zabavni život, jer su sadašnje društvene prostorije u dvorišnoj baraci jedva pogodne za administrativno poslovanje.


Udruženje Zagreb – Željezničari - Dne 13. rujna 1924. osnovano je Udruženje penzionera i penzionerki Državne željeznice Direkcije Zagreb u Zagrebu. Jedan od glavnih osnivača i prvi predsjednik udruženja bio je umirovljeni strojovođa Mihalić Ivan ( umro u jesen 1964. u svojoj 98 godini života). On je do kraja života ostao odan i aktivan član ove organizacije. U času osnivanja udruženja bilo je oko 700 članova, ali je još priličan broj podupirao udruženje. Glavna je tadašnja briga organizacije bila u tom, da se mirovine krunskih umirovljenika prevedu i usklade s mirovinama stečenim po novim propisima.

U tadašnjim rastrovanim prilikama bio je rad i napredak udruženja vrlo težak i spor. Uskoro je ustanovljena tzv.  posmrtnina, slično sadašnjoj Kasi uzajamne pomoći, pa je i to utjecalo na prikupljanje članstva. No i u upravnim odborima našlo se uvijek ljudi, koji su neumornim zalaganjem i entuzijazmom uspijevali da umirovljenike privuku i oduševe za svoju organizaciju, pogotovo kad su mnoga njihova nastojanja urodila uspjehom.

Udruženje je kroz sve kasnije periode usprkos svim političkim promjenama i previranjima radilo kao stručna organizacija samopomoći među članstvom, dočekavši Oslobođenje 1945. kao kompaktna organizacija umirovljenika i invalida rada željezničara. Vični u borbi za ishođenje svojih prava i boljih uvjeta života u prošlosti, pa stoga i orijentirani na progresivnija stremljenja, penzioneri željezničari su i u Narodnooslobodilačkoj borbi uzeli vidnog učešća. Mnogi su sudjelovali aktivno kao borci NOR-a, a velik je broj bio angažiran na prikupljanju pomoći i materijala i izvršavao razne zadatke u interesu i za potrebe NOB-e.

Od 1946. ova je organizacija sudjelovala u svakoj prilici da se ishode i pruže razne pomoći članstvu, kao i u svim akcijama na obnovi i izgradnji naše opustošene domovine. Na 1. srpnja 1947.  ovo se već onda dobro organizirano udruženje uklopilo zajedno sa svojom Kasom uzajamne pomoći u novo osnovano Udruženje danas Savez penzionera i invalida rada SR Hrvatske kao jedna od njegovih osnovnih organizacija.

Danas Udruženje broji 4.876 članova sa 4421 sudionika Kase uzajamne pomoći. Članstvo je nastanjeno u svih devet općina užeg gradskog područja, ali ne samo što redovito i bez posrednika izvršava svoje obaveze prema organizaciji, nego i održava vrlo živ kontakt s njenom upravom. Rad uprave je raznovrstan. Osim  davanja savjeta, izrađivanja zahtjeva i žalbi pri ostvarivanju prava iz socijalnog osiguranja, pa davanja raznovrsnih savjeta i pomoći u raznim prilikama ima čitav niz poslova i usluga, koje se besplatno pružaju članstvu. Uprava se nadalje brine za ishođenje što povoljnijih uvjeta rekreacije, za nabavku ogrjeva i za razne druge potrebe članstva.

Početkom ove godine, zahvaljujući uviđavnosti odgovornih rukovodilaca željeznice, dobilo je udruženje nove i lijepe prostorije, u kojima će se odvijati administrativni rad uprave, a i ograničeni kulturno-prosvjetni i društveno-politički rad, pa će tako rad ove organizacije u novim uvjetima poprimiti one dimenzije, koje su za generacije navikle na život u specifičnim uvjetima i te kako poželjne i potrebne.

Konačno je potrebno istaći još jednu važnu činjenicu: Osim redovnog poslovanja s članstvom, uprava Udruženja je u stalnoj vezi s aktivnim sindikatima radnika saobraćaja i veza i surađuje u svim pitanjima, koja se i penzionera tiču. Unutar organizacija penzionera i invalida rada SRH umirovljenici željezničari su među prvima, koji dokazuju i prikazuju uočene anomalije i nedaće u sadašnjem invalidsko-mirovinskom sistemu i uporno traže povoljnija rješenja raznih problema, što su iskrsli nakon početka primjenjivanja novih propisa. Osobitih zasluga za razvoj i napredak ove naše organizacije ima njezin dugogodišnji tajnik i član tajništva našega Saveza drug Škabić Matija, neumorni društveni i javni radnik.


K R A J

Stranice članica Matice

 

  MUH 3png