Pravo pitanje je  za novu Vladu kako osigurati gospodarski rast i prosperitet građana RH. Svojevrsna novost u pristupu leži u činjenici da je, ravnopravno s razmišljanjima o rastu, tretirano i pitanje ukupnog  blagostanja države  i prosperiteta građana. Gdje je tu mjesto umirovljenika?

U svom prvom javnom istupu kao pobjednik proteklih parlamentarnih izbora Zoran Milanović je izravno iznio stav da se neće dirati u redovne mirovine. „ Njihov prosjek – rekao je u emisiji na HTV-u - toliko je nizak da bi svako zadiranje u njihovo smanjivanje izazvalo opravdana socijalne nemire najveće socijalne skupine u hrvatskom društvu“.

Nakon brojnih najava o predstojećim oštrim rezovima, uključivo i u mirovinskom sustavu, ovakav decidirani stav čelnog čovjeka nove Vlade unosi određenu sigurnost u umirovljeničke redove. I to je u ovom trenutku vjerojatno i najviše što umirovljenici mogu očekivati od nove administracije.

• Propuštena šansa

Treba jasno i glasno reći da su umirovljenici na ovim izborima prošli dobro, ali opet lošije nego što su mogli i  očekivali, da su ponovno izgubili realnu mogućnost da preko još većeg broja svojih zastupnika u Saboru kroje ili barem snažnije utječu na vlastitu sudbinu. Ne može se reći da ovo što je učinila Hrvatska stranka umirovljenika s Kukuriku koalicijom nije važan pomak na bolje, ali se sada očekuju da u realizaciji njihovog zajedničkog programa bude prepoznatljiv interes umirovljeničke populacije. Ipak razjedinjenost u umirovljeničkim redovima i snažan, ali nerealan ego pojedinih čelnika umirovljeničkih stranaka (uz međusobno javno prozivanje i optuživanje) sigurno nije pridonijelo afirmaciji političkog angažiranja  umirovljeničkog korpusa u široj javnosti i većem senzibilitetu za mnogobrojna otvorena pitanja ove važne socijalne skupine. Možda je tome pridonio i nerealan pristup pojedinih manjih umirovljeničkih stranaka koje nisu  vodile   dovoljno računa o stvarnim potrebama i interesima umirovljenika.

Opet se pokazalo da partikularističke ideje i  interesi pojedinaca, koji svoj ego i svoj vlastiti interes stavljaju pred interese ove osjetljive socijalne skupine – ne vodi nikud. Samo, te pouke  imali su i pri ranijim izborima, očito iz njih nisu ništa naučili. Svi čelnici gubitničkih umirovljeničkih stranaka, (izuzev HSU-a koji je dobitnik na izborima) trebali bi biti barem toliko pošteni da svoje mandate čelnika stave na raspolaganje i da sagledaju koliko su nanijeli koristi, a koliko štete umirovljeničkoj političkoj opciji jer je stvarno bilo i manipuliranja s umirovljeničkim problemima i interesima.

• Što umirovljenici očekuju?

Umirovljenički korpus svakako zanima što će biti s ostvarenjem njihovih zahtjeva, sadržanih u poznatoj Deklaraciji koju je ponudila Matica umirovljenika Hrvatske i koju su podržale umirovljeničke udruge pa i umirovljeničke stranke. Državni proračun teško u sadašnjoj situaciji može podnijeti 'udar' umirovljeničkih zahtjeva odjednom, među kojima je svakako jedno od najvažnijih pitanja kako povećati prosjek mirovina  na razinu 50-postotnoga prosjeka plaća u Hrvatskoj. Sada je potpuno jasno da se taj dio opravdanih zahtjeva u dogledno vrijeme teško može u cjelini ostvariti. Postojeći prosjek jedva dostiže 40 posto i otvoreno je pitanje do kada će se zadržati na tom prosjeku s obzirom na ukupnu privrednu i financijsku stanje. Taj cilj može se, svjesni su umirovljenici, ostvariti kroz jačanje ukupnoga gospodarstva, i to na osnovama drugačijeg modela privređivanja i uz natprosječno visoke stope rasta društvenog proizvoda. No,  pri tom je važno istaknuti da se mora mijenjati i raspored tereta krize koji je već godinama najviše na leđima već iscrpljene i osiromašene najstarije  populacije. Upravo to očekuju od nove Vlade. 

Glavna potka, koja se provlači kroz cijelu ovu raspravu, odnosi se na pitanje: kako osigurati gospodarski rast i prosperitet građana RH. U uvjetima kad su vrijedni resursi Republike Hrvatske objektivno neiskorišteni, taj odnos postaje i te kako važan.  Sva dosadašnja  društvena praksa jasno pokazuje da u nas  nema trajnog, konzistentnog i sadržajnog dijaloga socijalnih partnera, prije svega na relaciji Vlada-gospodarstvo, uz puno uključivanje Sindikata. Činjenica je, naime, da danas Hrvatska ozbiljno zaostaje u svim segmentima konkurentnosti, kako u poslovnom i javnom sektoru, tako i na području obrazovanja i tehnologije. Ozbiljni strukturni problemi gospodarstva, ali i društva u cjelini, objektivno ne omogućavaju nužno potrebne promjene. Štoviše, sve mjere gospodarske i socijalne politike u Hrvatskoj donose se parcijalno; rizici poduzetništva izvan poslovnog sektora preveliki su, a tri temeljne poluge primjerenije poduzetničke klime – DIJALOG, KONSENZUS i PROMJENA SVIJESTI – zanemarene su kategorije u ponašanju.

• Gdje škripi?

Analiza gospodarskih kretanja, posebno kad je riječ o izvozu, ulaganjima stranog kapitala i drugim kvalitativnim elementima ekonomije pokazuju da Hrvatska očito nije imala dovoljno političke volje da se sučeli s ozbiljnim analitičkim sagledavanjem svojih prednosti i svojih slabosti. Osobito se to odnosi na pomanjkanje odluka kako slabosti pretvoriti u pozitivan odnos prema rastu, novom zapošljavanju, izvozu i, jako bitno, blagostanju građana i cijele nacije». Da bi se u tome uspjelo, potrebno je redefiniranje gospodarstva, ali i države. No, očito je da nema potrebne kritične mase ni političke volje da se te promjene zaista i dogode. Hoće li nova Vlada promijeniti taj nepovoljan odnos?  Sve svodne analize pokazuju da samo visoka stopa rasta BDP-a može osigurati određene pomake i nove trendove.

To nas upućuje na različita razmišljanja. Prvo je spoznaja da i mi u Hrvatskoj živimo u svijetu interesa gdje se pojedinac ili pojedine društvene grupe gotovo potpuno gube. Zapravo, da  čitavu tu materiju sažmemo u prihvatljiv okvir, moramo naglasiti da živimo u svijetu gdje jači i moćniji određuju sva pravila igre i mjerila ponašanja i ukupnoga djelovanja. Svijet interesa i svijet nasilja   - a ta se pojava javlja nažalost sve više i u nas – ulazi u nasilnu preraspodjelu svega, zapravo svih odnosa u društvu.

Jednostavni razlog  je u tome što u nas pojam JAVNOSTI ili bolje rečeno javno mnijenje uopće ne postoji. Ili, ako i postoji kritična masa ljudi koji promišljaju posljedice nekoga čina, vlast se prema njima odnosi po staroj arapskoj poslovici: Psi laju, a karavane prolaze. Ukratko, ne obaziru se na prosvjede umirovljenika kojima je zbog lančanog rasta cijena ugrožena egzistencija, ne prihvaćaju argumente radništva, koje u sadašnjim odlukama nazire svoju sutrašnju situaciju.

Uza sve pozitivne pomake u transferu proračunskih sredstava u socijalnu sferu (što nitko razuman i ne opovrgava), slika gospodarsko-socijalne vizure stanovništva očito nije na uzlaznoj putanji. Siromaštvo kuca u nas na velika vrata. Treba li uopće spominjati umirovljenike koji skupljaju otpatke na tržnicama ili 'prebiru' po kontejnerima u potrazi za hranom? Treba li podsjećati na duge kolone beskućnika koji se hrane po 'javnim kuhinjama'?  Nažalost, trebat će puno napora  da se ta slika i ta vizura uopće u dogledno vrijeme promijene.

Odgovor je sadržan u činjenici da samo nova proizvodnja, ponovni uspon industrije i domaće znanje mogu otvoriti manevarski prostor za visoke stope rasta i, kroz to, odgovoriti i na sve naglašenije zahtjeve stanovništva koje bi željelo i osjetiti 'blagodati' naše ukupne gospodarske i razvojne politike. Znači, stvari i prioritete treba postaviti naglavce. Najvažniji je, u svakom slučaju, povratak cijeloga društva prema realnoj ekonomiji, bez virtualnog blagostanja zasnovanog na prevelikom zaduživanju stanovništva. Puno je razloga koji govore u prilog teze o potrebi 'pročišćavanja' gospodarskog organizma. Tu je početak i kraj svega.

• Umirovljenički trenutak istine

Odnos prema umirovljenicima i njihovim najvažnijim ljudskim pravima, svakako ima istaknuto mjesto u svim tim opredjeljenjima i jednostavno ne želim vjerovati da bi vodstvo Hrvatske, njena nova Vlada i Sabor, ispustili to moćno oružje za napredak, rast i razvoj na štetu pojedinih nepovoljnih rješenja. Hrvatska, međutim, mora biti okrenuta prema budućnosti. A u toj budućnosti umirovljenici moraju imati svoje pravo mjesto.

Umirovljeničko stanovništvo – a ono broji četvrtinu ukupnoga stanovništva Hrvatske – ima pravo i na osnovu svoga minuloga rada - znati i saznati pravu istinu o svojoj budućnosti. Oni, što je dokazano, tu svoju budućnost vezuju za ukupnu budućnost Hrvatske i u tom su pogledu najtransparentnija društvena skupina.